GLOBUS
00:00
vidi se
svježa
ljudska
ruža
mesa
gledam
ne suosjećam
pritisnem
crvenu
tipku
na daljinskom
strašno
može
i strašnije
sve je tako
blizu
i tako
daleko
okorjeli
idealisti
gerilci,
režimski
maheri
teroristi
kibernetički
animalno
usavršeniji
provaljuju
u izabrane
tajne
memorija
u izabrane
žene
čija su
djeca
duševne
povijesne
ruine
e, tada
ipak
vrisnem!
LJUBAVNI TROKUT
Cijeli svemir je samo ovaj dan u srcima dvoje kupača
oni ne odvajaju sve plavlja usta od usta
Cijeli svemir uvečer se okupa u moru nasapunat ježincima
Cijeli se svemir naježi kada Bog opsuje svoju grešku;
samo on zna koju.
Cijeli je svemir velebitski nasmiješen dok spavamo
pod šatorom u ljubavnom trokutu s poskokom.
OLIMPIJADA NA OLIMPU
Na skupu
bogova
jedini sam
fatamorgana
muškosti
rukama
figurica
Afrodite
na najosjetljivije
mjesto
stavila mi je
veliki
smokvin
list
vrijeme je
olimpijskih
igara
melodija
boginja.
VIDIM TE KROZ PROZOR
Virtuoz svira na mjesečevoj zraci
ne pitam što će biti s njim
kada se ugasi ta tanka svijetla zraka;
naučio sam slobodno padati
u svitanje u kojem nema ničega novog
samo te bolje vidim u gladi pokislih ptica
one se samo stresu na tv antenama
pri tome ne pokvarivši sve lošije prizore
na ekranima prijemnika; zato pišem dalje
ništa ne mogu popraviti ni pokvariti
osim oštre svjetlosti što mi sječe
vlastitu sjenku koja me je već zaboravila.
MOJA ŽENA VJERUJE U LJUBAV
Naratorica
animatorica
doktorica
s ekrana iščitava
pacijentovoj
ženi
živ je,
živ provocira
nadražuje
sve težim
osjećam
teret vaše
odsutnosti
blago je imati
voljeti se s kim.
NERETVANSKE MANDARINE
U vrijeme
zrenja
mandarina
svake noći
padnu mi
u krevet
četiri slatka
ploda
četiri mala
sunca
do jutra
iscijeđena
nježno
(otkud ta riječ
u mom rječniku)
u sokove
snova
budne
u grudnjacima
vraćam
Suncu
na istu granu
s koje su
pala
u pseću
ljubav.
BLJESAK
Lado:
stisnuti
u grču
lebdjeli smo
u roju
krijesnica
zar je toliko
vremena
trebalo proći da bih
uskliknuo
o, kakvi smo to
bili
veličanstveni
čvorovi
užadi
Lado:
prohujale su
sve tvoje
svečanosti
ugasila se sva
proljeća
svjetlosti
tako krhke
više
svijesti.
UMIROVLJENE HRANITELJICE
Nezajažljivo nemilice kao iz rukava
rasipam nehranjiva slova
uvjeren da ptice promrzlim
jezicima
ni ne znajući prizivaju
sve učestaliju prisutnost depresija
svojih nekoć brižnih hraniteljica
u međuvremenu osiromašene
ne darivaju im proso pšenicu i raž
meni koji sam ih zadivljen pozorno promatrao
odaju tišinu svoje neimaštine
na povratku s tržnice šute ne prosipaju
poput mene riječi kako ne bi odale njihov nemir
prenoseći njihovu paniku u moje misli
ne znajući da su moje riječi kronično uplašene
na puno svadbi u njihovim Kanama
Isus je dalek s nevidljivim i moćnijim osvajačima
ne samo njihovih posivjelih duša.
NEOTVORENO PISMO
Ako ti napišem pismo
slovima svjetlosti svijeća
a ti niti ne otvoriš kovertu
doživjet ćeš me kao
drhtanje tame u kipućoj kavi
u kojoj ću opržen zaplakati
ne kao tvoju nego svoju
nerazumnu grešku
u ovom strašnom vremenu
govorim ti o apokalipsi posijanih
kodova u žitnim požarima zatvorenih pisama
punim blještavih sječiva mačeva
s njima drhteći provaljujem u svoje
i sve tvoje mrakove riječi naoštren
za uvijek takozvanu posljednju bitku.
RUDNIK DRAGULJA
Djeca koja kopaju u rudniku, s ametistima su ateisti, nemaju u selu Boga
Nasiljem uporno brusim teme dragulja za duge vratove labudica na rijeci
Najbolje se trže u Parizu u kojem ima i teistica; umoran od sve težih riječi
Na kraju pjesme izgubim se, izgubim te, ne znajući ni kamo smo krenuli
Stigli smo promočenih tijela monsunskim kišama; nismo mi niti birali cilj.
PORATNA
Riječi su
priznale
grešku
Majo
na našim
jezicima
crnim
od vrele
jutarnje
kave
shrvani
stresom
poslije
svakog rata
vidimo se
očima
mrtve
djece.
NEVRIJEME NA OLIMPU
Riječi padaju
kao kiša kao ljudi
kada ponestane
u njima radosti
ponavljaju svađe
nekad zaplačeš
siječe te nemilice
zamračena dobrota
izgorjelih žarulja
u grudima boginja
sve dok nisi nevrijeme
moja mračna
divljina riječi
nevidljivi smo
nečisti, nečitki
prokleto daleki.
PUTEVI MATOŠEVIH DJEVOJČICA
Umoran od sebe
drugi su trenutno
u mislima sporadični
samcat zavirujem
u siromaštvo
radosnih riječi
ne bih li se s njima
barem na distanci
dotakao njihove dubine
u kojoj se sve radosno
ni ne priželjkuje objasniti
oslobađa se ostacima
mirisa eteričnog cvijeta
u nekom od tako mnogo
vijenaca na odru
tvoje sonetno lice, dijete,
tako malo starije
od očeve sestre
troši eteričnost
cvjetnog plača
nepoznatog meni
i hortikulturi nebesa.
OD OLIMPA DO TIBETA
Ledo,
grešku
slobodu
božjih jezika
uvijek
pišem
tvojim ružoprstim
malim
slovima
Ledo,
ovdje
daleko
u staji sa zlatnom Venerom
u telećim
očima
tako ljudskim
Ledo,
njihove oči
vide
od početka
do kraja
i od kraja
do početka
šator sam
pod zvijezdama
Ledo, a on
bog
jednina
polijeće
ispred
Sikstinske kapele
na reinkarnaciju
u pratišini
tibetanskih
hramova.
