• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Slavko Jendričko, pet pjesama

Autor/ica: Slavko Jendričko
pet pjesamapoezijaslavko jendricko
Objavljeno: 14.01.2022

 

 

NAJEŽEN OD JEZIKA

Snažnim udarcima
glavom po plavoj boji pločica
obznanjujem univerzumu
prestani aplaudirati jezikom
od kojeg sam se naježio
zapečatio mi je usta pogled
posljednje što uspijevam vidjeti
unezvijereni je vjetar
njiše na granama odbačene vrećice
pune obješenih planeta osmijeha
čudotvornih djevojaka s kava
vrte se u glavi odgađajući
kobnu eksploziju strašnog praska
ne bih više mogao slagati svijet
ni s novim riječima
ni s lego kockicama.

 

CRNA DJEVOJKA

San je stvarnost

ne izlazimo iz sobe
donose nam puno puno pjenušca

posljednjeg jutra
u kristalnim čašama

stvarnost postaje san

ne vjerujemo viđenom
opatijskoj Crnoj djevojci

galebu zarobljenom
u njezinoj ruci dok sanja ciple.

 

NISMO RAZDVOJENI

S proljetnim
smokvama
polako shvaćam
navješćivanje svjetla
nad pučinom

otkrivajući prsa
s košuljom pucam
po svim šavovima
invalidnih iluzija
poput bezglasnog zrenja

koje će u kasnu jesen
na odlasku prešutjeti
smrt naših glasova strpljivim
truljenjem plodova

bez sezonske slatkoće
zimi smo posve bezbrižni
na dva udaljena otoka
nisu nam usta razdvojena
naš jezik je voda.

 

ODLUČNOST

Poljima jezdim kao tvojim dlanovima
noćas obilno natopljenim rosom
moram ih držati širom otvorenim

kako bi se suho svemirsko oko moglo ovlažiti
i osvježeno pogledati nas do prepoznavanja
u svojim snovima kojima kaska našim ranama

melankoličnim kao da su se napušile trave
s nekim klincima koje posvajaju tišine pustinja
kojima otkačeni jure na sanjkama kroz pijesak

vičući donosimo proljeće svijetu od kojeg bježimo

ubrzavajući penjanje svakim klasom tamne pšenice
čvršće te stišćem za ruku
odlučno zabijajući nož u srce apatije bez iluzije neba.

 

SUNČEV DISK

Razmaknuvši dugu platinastu kosu spustila si se na koljena
zagledao sam se u crveni krug kojeg si obojila na tjemenu
nisam mogao ne biti na časak odsutan asocirajući japansku zastavu
misleći što ako kroz izlog ušeće njegovo značenje sunčev disk

potom sam polako osjećajući tvoj jezik punim intenzitetom spustio
zastor na oči otkrivajući uvijek novi svijet kojeg teroriziraju žandari
ljudi spremni završiti u zatvoru na vješalima na preoštroj zlatnoj žici
poput mene žive po impulsima svoga tijela nikada u suglasju s pravopisom

silom prognao sam tvoju cmizdravost kako bi mi danas bila draža
odlučna poput čelične oštrice koja će mi uskoro probosti srce
meni koji sam zaboravio muški plakati na pokopu svojih roditelja
sezonska apsolutistica jesen oblači me u dugi crni kožni mantil

kiša po meni može udarati volovskom žilom električnim pendrekom.

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Slavko Jendričko: Sloboda padanja (ciklus)
Slavko Jendričko: Sloboda padanja (ciklus), poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko: Živo drvo plače (ciklus)
Slavko Jendričko: Živo drvo plače (ciklus), poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko: Otočne teme
Slavko Jendričko: Otočne teme, poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko, poezija
Slavko Jendričko, poezija, poezija

Autor: Slavko Jendričko

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić