NAJEŽEN OD JEZIKA
Snažnim udarcima
glavom po plavoj boji pločica
obznanjujem univerzumu
prestani aplaudirati jezikom
od kojeg sam se naježio
zapečatio mi je usta pogled
posljednje što uspijevam vidjeti
unezvijereni je vjetar
njiše na granama odbačene vrećice
pune obješenih planeta osmijeha
čudotvornih djevojaka s kava
vrte se u glavi odgađajući
kobnu eksploziju strašnog praska
ne bih više mogao slagati svijet
ni s novim riječima
ni s lego kockicama.
CRNA DJEVOJKA
San je stvarnost
ne izlazimo iz sobe
donose nam puno puno pjenušca
posljednjeg jutra
u kristalnim čašama
stvarnost postaje san
ne vjerujemo viđenom
opatijskoj Crnoj djevojci
galebu zarobljenom
u njezinoj ruci dok sanja ciple.
NISMO RAZDVOJENI
S proljetnim
smokvama
polako shvaćam
navješćivanje svjetla
nad pučinom
otkrivajući prsa
s košuljom pucam
po svim šavovima
invalidnih iluzija
poput bezglasnog zrenja
koje će u kasnu jesen
na odlasku prešutjeti
smrt naših glasova strpljivim
truljenjem plodova
bez sezonske slatkoće
zimi smo posve bezbrižni
na dva udaljena otoka
nisu nam usta razdvojena
naš jezik je voda.
ODLUČNOST
Poljima jezdim kao tvojim dlanovima
noćas obilno natopljenim rosom
moram ih držati širom otvorenim
kako bi se suho svemirsko oko moglo ovlažiti
i osvježeno pogledati nas do prepoznavanja
u svojim snovima kojima kaska našim ranama
melankoličnim kao da su se napušile trave
s nekim klincima koje posvajaju tišine pustinja
kojima otkačeni jure na sanjkama kroz pijesak
vičući donosimo proljeće svijetu od kojeg bježimo
ubrzavajući penjanje svakim klasom tamne pšenice
čvršće te stišćem za ruku
odlučno zabijajući nož u srce apatije bez iluzije neba.
SUNČEV DISK
Razmaknuvši dugu platinastu kosu spustila si se na koljena
zagledao sam se u crveni krug kojeg si obojila na tjemenu
nisam mogao ne biti na časak odsutan asocirajući japansku zastavu
misleći što ako kroz izlog ušeće njegovo značenje sunčev disk
potom sam polako osjećajući tvoj jezik punim intenzitetom spustio
zastor na oči otkrivajući uvijek novi svijet kojeg teroriziraju žandari
ljudi spremni završiti u zatvoru na vješalima na preoštroj zlatnoj žici
poput mene žive po impulsima svoga tijela nikada u suglasju s pravopisom
silom prognao sam tvoju cmizdravost kako bi mi danas bila draža
odlučna poput čelične oštrice koja će mi uskoro probosti srce
meni koji sam zaboravio muški plakati na pokopu svojih roditelja
sezonska apsolutistica jesen oblači me u dugi crni kožni mantil
kiša po meni može udarati volovskom žilom električnim pendrekom.
