jesi se predomislila aleksi
I.
zauzeli smo more a ne otok
mreža ispod nas je propucana petama
kojima se odgurujemo da dohvatimo zraka
vidi
pretvorit ću se cijeli u tvoju modricu
slijepljenu zajedničku bespomoćnost
u neku balavu kuglu s kojom ne znam što bih
kao što ni ti ne znaš kad si se ogrebala pod okom
izranjaš i pitaš
možeš li zadržati dah nad vodom
na kojoj pluta moje suosjećanje za tebe
kažem
dok nas valovi jedu
nevažno je hoćemo li biti ukusni
II.
naslonila si se na ogradu
u blok dijagram kovanog željeza
tijelom naguravaš organe dok se saginješ
tebi je najljepše dok si u suknji
pustit ću te unutra
ispričaj se
urami mi ramena
remenom me opaši
obuci me
odjeni
nosi me na svadbu
ne mora biti naša
pogotovo ne naša
III.
sanjao sam ljude naslonjene na kante ulja
prekrivene samo kabanicama za kišu
dođi ovamo
rekao sam ti
odmakni se od masnoće
poskliznut ćeš se
na samu sebe
disperzivna si
površno si me pogledala
toliko površno da je grubo
kao da si me ostrugala hrđavom rašpom
sad znam
i dalje si nasukana na očekivanja
samo si svezana drugačijom užadi
dok kroz tebe udara munja
pomislim da je mudro nekad i pregrmjeti
IV.
naglo sam se probudio
utapam se u prugama tvoje mornarske majice
tvoja glava
moje krilo
osjećam ti otisak kao da mi je netko udubio karoseriju
htio bih govoriti s tobom
primjećujem kako se znojim po rubovima
ništa neće biti drugačije
samo teži osjećaj u prsima
V.
popišala si mi se na krevet
skidam te lijeno kao usporenu snimku
slabokrvan sam od želje da te okujem
na samačkom vodenom krevetu za dvoje
nad vodom zuje kukci
skidam košulju bez dodirivanja gumba
već si me vidjela ovako golog
bez udubljenja za koje trebam ponuditi opravdanje
unutar nas sadim grmlje
o kolac omatam prvu mladu lozu
pod tobom sadim bršljan
puzavu mušku biljku
koja uvis puca svoje prvo sjeme
VI.
kugla je bačena u nebo pod mrakom
sjediš mi na krošnji
gnijezda su ti slobodna
i dok tonem prema noći u kojoj se mačuju munje
gasim se kao android
daleko od struje
črna mati zemla
daleka sam od ljudi kojima dolazim i odlazim
prstom u džepu tražim način kako jednim potezom nacrtati kuću
sve je u odlascima tako preglasno
zašto me odjednom vuče mura
u vodu spremam sve što me vuče
u to međimurje koje ni ti ni ja ne razumijemo
žuti prsti
žuta drava
žuta ascona
gležnjevi
hvatam se za čokot da se ne prepolovim
razlivene modrice izlaze iz korita
kad se vjetar pokrene među dvije rijeke
neće me tko imati skupiti u urnu
obujale trepavice dodiruju nebo
ne mora čovjek baš u svaku vodu skočiti
normativna
naslanjamo se leđima jedno na drugo
punim ti pluća zrakom kroz madež
pazim da ne iscuri
dišemo kroz pršljenove
kad ustaneš
od mene ostane zid
ostanu mi kosti u svjetioniku punom stepenica
mojih rebara
svejedno
penjem se u mraku i
šaljem signale mornarima kroz zjenice
hoće li čuti
mayday
mayday
oglušeni pred sirenom
bijelom podignutom suknjom
kažem ti marylin
ne možeš sve na led
ne možeš ni unutra ni van svoje volje
govorim ti
jednom kad ustaneš
ili ustanem ja
ljubav je jednostrana
i ako je jednostrana je li ljubav
i kako se zove ako nije
i ako nitko ne čuje stablo kad padne
je li stablo palo
pa što je onda ljubav
ako je nitko nije omirisao
ako nitko nije vidio
da je bila
i je li bila
svila
puter štangica
vlak za minutu kreće s perona
ti mašeš
naoružane pesnice tvrde kao granit na grobu
vise mi nad pločicom o nenaginjanju
uz rub dignute haljine
golubovi ulaze u kupe do mog
pogled odlazi od mene i vraća se manje umrljan nego kad sam ga poslala
dopuštam rijeci da se znoji po meni
otpuštam unutrašnjost dlana
spljoštiva sam i razmaziva
naginjem se s prozora negdje oko knina
sad sam paralela između šljunka i šina
preko mene
mašina
i nisam više tvrd orah
nego laka i meka
malina
anonimna
za m.
dosta si šutjela
idi i nađi svoj čopor
trči s divljim psima
njuši
zavijaj
slini
grizi
dosta si šutjela
okrupni se
na potezu voltino naselje – mažuranac
žena u autobusu stoji uz vozača
dva puta dnevno poništava karte
i šuti
samo šuti
on je vozi od voltinog do mažuranca
i od mažuranca do voltinog svaki dan
korektan prema supruzi koja se vozi tramvajima
gleda u cestu i oprezniji je u zavojima
usredotočen i suzdržan
tako je voli
i sve ti to govorim jer si zašutjela u zavoju
i ne vidim da je netko stisnuo kočnicu
da slučajno ne rasiječeš usnu o staklo
krvariš u punom autobusu
je li ti to iz maternice
gdje ti je gnjev
prenerazi se tom činjenicom da mi ne znaš odgovoriti
ptica
velika ptica
oblak
žumanjak
žlica
digni se s poda
nije ti ništa
odbij ruku
laj ženo
razbjesni se
ljudi koji se vole ne drže se za ruke
ne viđaju se pod neonskim svjetlima
nemaju zajedničke klupe
laj
laj somatizirana
ektomorfna
laj primordijalna
pregrizi lajnu
otmi se
i grizi
grizi
grizi
