Žar-ptica
Pustila sam je iz kaveza,
svoju dušu,
žar-pticu.
Mislila sam da će pobjeći,
spasiti se –
ostaviti me da umrem.
Umjesto toga,
ona je sletila
na moje koljeno obraslo crvenom svilom
i mirisnom paprati,
udobno se smjestila,
i stidljivo počela jesti
mrvice hljeba
koje sam čuvala u krilu.
Baka
Sad bih sjela na autobus,
izabrala liniju kojom se nikad nisam vozila,
i otišla tamo negdje,
gore,
da se izgubim –
kaže mi baka dok ispija
svoj treći fildžan kafe.
