Dan prvi
Kroz bijeli se dim nazirala figura crnog čovjeka. Ležao je na trotoaru, sušeći odjeću na kanalizacijskim otvorima. U širokom luku, zaobilazili su ga prolaznici. Merjem je iskoristila priliku za fotografiju. Ispostavit će se jako dojmljivu.
Autombili su trubili Pennsylvania avenijom, kao u Bosni pred svadbu. U daljini se nazirala zgrada US Capitol. Imany je opisala kao prelijepu džamiju. Bijelo joj kube, u sjeni ostavlja okolne zgrade. Bit će da je zbog toga. Dječiji su opisi najtačniji, jer su najiskreniji.
Dan drugi
Često sam nervozan kad trebam upoznati novu osobu. Pred novim se osobama treba dobro pokazati, treba ostaviti lijep dojam. Mogu nam valjati, ako su uticajni. Mogu nas pogurati, ako su poznati. Tako smo naučeni. Ako su susreti ugovoreni, noć prije obavezno provedem u nesanici. Pripremajući odgovore na moguća pitanja. Razmišljajući o sitinim detaljima, poput; kako sjediti, gdje držati ruke, o čemu progovoriti ako dođe, crna minuta šutnje. A šutnja, i tišina, nisu mi strane. Pitajte Merjem, ako meni ne vjerujete !
Ovaj put, nije bilo tako. Ne znam iz kojeg razloga. Možda jer smo razmijenili poneku poruku na fejsbuku. Možda, jer mi je poslao na kućnu adresu svoju posljednju knjigu. Isti sam je dan pročitao. Možda, kažem, jer sam i sve prethodne, njegove knjige pročitao, i dan danas ih čitam s isitm uživanjem, s istom dječijom znatiželjom i radošću.
Razmišljao sam jedino o tome, kakva će mu boja glasa biti. Na fotografijama je uvijek ozbiljan, dalek, zamišljen. Klasični intelektualac. Tip osobe od koje me podilazi blaga jeza. Ako mu je glas krupan, a mislio sam da će sigurno biti, obzirom na fizičke predispozicije, pronaći ću način da kahva bude što kraća. Ne volim krupne glasove. Krupni su glasovi, poput krupe kad se ljeti okomi na usjeve.
Dočekao nas je s osmijehom, i blagim glasom, poput povjetarca ljeti, kad se sjeno kupi. Zagrili smo se, kao da se godinama znamo. Razgovarali smo, opušteno, drugarski. On više, od mene. Htio sam, taj dan, da čujem, što više živih riječi, od čovjeka, koji i mrtvo slovo na papiru, uljepša, i pojednostavi, do suštine.
Nakon kahve sa Semezdinom, svratili smo u obližnji Italijanski restoran u Georgtownu. Kroz otškrinuta se vrata prolamao smijeh, iz dna duše. Omladina se bezbrižna, ko zna čemu raduje ! Dok jedni šetaju, drugi voze rentane bicikle!
