• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Adem Garić, pet pjesama

Autor/ica: Adem Garić
adem garicpoezijastrane
Objavljeno: 14.11.2018

 

 

BUREK U ERIE-U
 
Posve neočekivano
na glavnoj gradskoj ulici namirišeš burek.
Ispred susjednog Mcdonaldsa
red automobila, poput zvrka, zgužvan.
Ka semaforu, žena žuri,
iako je svijetlo poput pećnice.
Iza gradskih autobusa, čađav dim
kao kad prepečeš uštipke.
U ruci kahva, u koju otpuhuješ
kao dijete, u opurene prstice.

 

DOGAĐAJ
 
U kafiću
U kojem sam čest gost
Primjećujem zanimljiv
cjelodnevni događaj.
Kahva s policajcem.
Tri policajca, tri stroga
Tri mišićava, tri istetovirana
Sjede, svaki za svojim stolom.
Razgovaraju.
Smjenjuju se
U međuvremenu, znatiželjni gosti
rafalajući ih pitanjima.
Ovdje je, inače, i priča o receptima
Na nivou filozofske rasprave
ili stand up nastupa.
Pokušavam ovaj događaj dovesti u vezu
Sa svojom domovinom.
Kao, tri policajca, sjede u nekoj kafani
I raspredaju s gostima o kvaliteti ajvara
O cijenama u shopping centrima
O turistima kojih je pred zimu sve manje
O tome, gdje su bolji ćevapi
U Sarajevu il’ Travniku, možda ?

 

NAVIKA
 
Tu, u gradu, ima jedan kafić,
ovdje kažu coffee shop, u koji
Odlazim, često.
Radnici me već poznaju,
I to me raduje.
Kad su kišoviti dani
Sjednem ispred velikih, izložbenih prozora
S pogledom na ulicu, i čitam.
Kako se u kafićima, nipošto ne smije pušiti,
družim se s knjigom.
Amerikanci, primjetio sam, više vole knjigu od cigare.
Nekad mi se čini da svi čitaju !
Studenti glava zagnjurenih u beskraj interneta.
Čovjek na stanici, koji s Cortom Malteseom putuje u Sibir.
Žena s druge strane
koja se hihoće nakon svake rečenice.
Bez cigare, u početku, sve mi je to jako smetalo,
čak me ljutilo do te mjere da sam psovao
sam sebi u bradu đavla koji me nagovori da dođem.
U zemlju gdje rahat ne možeš zapaliti cigaru ,
i uz popodnevno srkanje kahve, čitati, ili sjediti
bez posebnog plana.
Poslije sam se navikao.
Navika je mehaničko-ritualno
gmizanje ka smislu i besmislu
koje sami osmišljamo.
Svakodnevno.

 

U AMERIČKIM FILMOVIMA
 
U američkim filmovima
Rusi uvijek gube.
Pištolji vrebaju iza svakog ćoška.
Kauboji su dobri, makar i ne bili.
Indijanci su sporedne uloge i stažisti.
Osim kad ratuju, ili se protiv njih ratuje
za 10 miliona muslimana se i ne zna.
Znanje je korisno ako donosi profit.
Sve što donosi profit je znanje.
Droga je u prirodi betonske džungle.
Alkohol se srče, poput kahve.
Ulice su temelj kriminala.
Bijeli čovjek je šerif. Značka je relikvija
koju svi ljube.
Amerika je na kojnu, dok cijeli svijet kaska.
Sve u svijetu se dešava u Americi.
Amerika otkriva svijet.
Amerika ima američki san.
Američki je san
kuća koju banka izdaje

 

OBDANIŠTE
 
Za godinu i pet mjeseci
Nisam niti jedanput vidio
Ofucane džukce
koji obijaju kontejnere
reže ispod mostova
zbog bačene koske
zbog suhog budžaka
zavijaju tužno oko buduće vatre
niti bijesne kuje
koje u neka doba skitaju ulicama i
grizu sve što im dođe pred zube i oči
čak ni olinjalog mačora
sred veljače
da zaplače, isprebijan
ispred tuđe kuće
ali zato sam vidio
na crvenom zidu
oronule zgrade
poklič vrijedan pažnje
Peace of mind
Pets daycare
Za kućne ljubimce
Rahat
Obdanište

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Adem Garić: Vožnja
Adem Garić: Vožnja, proza

Autor: Adem Garić

Adem Garić: Dva dana/ Dva lica
Adem Garić: Dva dana/ Dva lica, proza

Autor: Adem Garić

Adem Garić: Candyman
Adem Garić: Candyman, proza

Autor: Adem Garić

Adem Garić, dvije pjesme
Adem Garić, dvije pjesme, poezija

Autor: Adem Garić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić