Nura
Ko zgužvan gunj u ćošku ugla
Gugla nena Nura, sna je laka
Ko kad s čiviluka vrata padne
Jakna, u rukama joj pletivo spava
Ispodoka sanja nepregledne redove
Duhana, u štali joj krava, vimena
Nabrekla i sjajna, po kući djeca
Kroz san jeca, pokipi joj
Mlijeko bijelo: ona je duše puna
Vreća
Kad se budi, lice joj porudi
Glas zagudi, ko da je Bog
U ćošak ugla upro prstom
I rekao: budi.
Salkan
Dedo Salkan imao gusle
U brkove zarasle usne
Velike ruke, u ušima rupe
Oči krupne, osmijeh ko mijeh
Pjevao pjesme, pričao priče smiješne
Za nama na ćilimu ispravljo rese
Skrivo nas od nene..
Pozobala ga upala pluća, u logoru
U jeku jednog svanuća, najprije
Pomodrio, malo onostranim jezikom
Zborio, više mrmorio, i na kraju se
Samo sorio. Zakopali ga u ćošak harema
Tamo gdje uspijeva sjekavica
Gdje ugiba i ijekavica
Gdje raste trn
Gdje je jezik veznik
Života za smrt.
Lizduša
Bila stopanica, iz ljetne kuhinje
Virila ko iz kaveza tica
U šporet ugurala drva
Da mračna bi to danas bila šuma
Vratašca mu otvarala
Ko da su joj dio zgloba
Međ dvaprsta prenijela
Pola tuzlanskog rudnika
Soli; nije umjela reći da boli
Plik od opekotine na ruci
Nije dala muci da iz nje prozuji
Usne stiskala čvrsto ko otvor
Na vreći, iz koje hrli mačić najveći
Domaćinovo „meći“ –
Ušlo kroz uši čeljadi – zgulilo bi
U mješinama skramu što
Ličila je sreći; kad svi bi legli
Mjesec joj postajao veći, u pekari
Okretala hljeb i šibala ga jezikom:
Peci, peci, peci…
Soba u zavičaju
Kroz roletne rolati svjetla
Stepenjaju put do neba
U sobi kaputi mraka
Krležina Baraka, pepeljara
Polupopušena kutija cigara
Ko pelena vlažna tama
U naručju leži i zove
Tata, tata, tata
Tamo vani, roštilj zavičaja
Ko prugasta pidžama: ja je svlačim
A ona mi se oblači, sumrakom
I lozom vinovom, čardakom
Seljačkom žuljavom šakom
I Isusom što curi, niz križ
Drven.
