Građani
Kad ih pitaš
Jesu li imali štimera klavira
Oni se okreću
Kao da ih neko doziva
Minareti
Ovdje su i minareti
U pripravnosti
Da ubodu
Boga
Ako mu se omakne
Pa umjesto na oblutak
Međunas
Zaluta njegova noga
Ulice
Gradske ulice su
Ko razmotani kablovi majstora
Što vare veliku željeznu konstrukciju
Da nas odbrani – ako nebo padalo
A kad padne mrak
Ulice se namotavaju
Na džinovske kolutare
I nestaju
Autobusi
U ovom gradu – svi autobusi imaju žutu boju
I na sebi ko zakrpu – japansku zastavu
Dok kruže gradskim ulicama
Zgrade im se izmiču
A kad stanu, tada neka starica
S jašmakom na glavi
S kesom u ruci
Sa štapom obješenim na podlaktici
Ulazi prva
I govori šoferu
Moj sine
Brda
Kao zgužvan jorgan bolesnika
Pod nogama
Leže brda oko Mostara
Velež je ona velika baklava
Na sredini šlifera
Knjižare
Prodavačice, umiljata glasa
Za svojim pultovima drijemaju
Svojim pokretima miluju
Ćilime mostarskih knjižara
One su poslušne, one odlaze
Do police koracima pobožnika
I kao molitvu, tiho, izgovaraju
To nema, nikad nije ni bilo
U njihovim knjižarama vlada
Stoljetna hramska tišina
Koju s vremena na vrijeme
Progargaša zvuk kopir aparata
Prodavačica
Stoji za pultom, smiješi ti se
Ima plavu kosu, iza, rafove pune
Riže, sokova što se s vodom mute
Keksa, kocke šećera, bombonijera
Na kojima žene još uvijek nose mini-val
Lice prodavačice je blago, kao lice djevojčice
Koja na putu iz škole
Sa džinovskim ruksakom na leđima
Pretrčava magistralni put
M 17
Kulturni radnici
Debeli kulturni radnici, naručuju
Telefonima alkoholna i bezalkoholna pića
Po nabavnoj cijeni – da pravdaju
Fiskalnim računima – skandinavskim ambasadama
Brigu o Mostaru
Oni uređuju svoje avlije, plijeve oko cvijeća
U saksijama – što raste na njihovim terasama
Da mirisima ograde
Od peksinog – čisti, Mostar
Kulturni radnici, kao iskaznice, nosaju
Šešire i duge kapute, crne
Blago opijeni, svraćaju u pekare
Da kupe hljebove, polucrne
Kasno noću
Kiselo se smiješe, njihove ruke su
Za razliku od onih – Amora Mašovića
Nježne
Hodža
Ulicom lebdi crna mantija, ahmedija mu
Na glavi puca
Po njegovom licu se osula blagost
Srednjovjekovnih bogumila
Kao čokolada, po rođendanskoj torti
Ćelavog dječaka
Na odjelu za onkološke bolesti
