sakupljač ptica
voliš plastikom punjene djevojke
njihova sjajna brončana dugovrata tijela
kristalne poslušne prste
i krila što klepeću kad izlegne se noć
kao vrana kreštave vrapčiće
vrebaš njihovu gipkost
kako prestati
uronjen u svileno perje bezimenih
već si navikao na šutljiva grla koja
ne zadiru u tvoje navike i
ne mogu naslutiti predmet tvoje zamišljenosti
zašto prestati
samoća je crno smrznuto jezero
i mogla bi ti led zariti u srce
