Lađarski čvor
navođeni toplim strujama
da potrgamo bodljikavu užad straha
izvukli smo se iz tijela
i unatoč ambulofobiji
zakoračili smo na sklisku palubu sadašnjosti
odriješili smo ruke
i sve dok posljednji trn nije otpao
šaptali smo u Mjesec
u Sunce
u zidove
u slane fjordove na dlanovima
uzdajući se u vjetar
u noć
u morske mijene
plovimo na suprotnim stranama
valjda je svemir sve namjere
ucrtao u jedinu rutu plovidbe
da nas južnije od samoće čeka zajednički otok
da miriše na cvjetove trnovitih kapara i lavande
na raspuknule lubenice
na mrtve morske zvijezde
gdje nas usnule u lađarski čvor
nagriza vrijeme i galeblje disanje
