***
ljubav ne raste na nebu istih želja
za klijanje i cvat varljivo je plavetnilo
samo krila položena u pitomu duhu
dozrijevaju u let
prepoznat ćeš ga po bijeloj ćudi
rašeljkinih cvjetova
u njegovim očima bit ćeš maslačak
neodvojiv od slobode
u sjecištu združenih dlanova
tvoje je nebo
post
ljubav je rašpa za timarenje uma
mračni dio vrta
sahranjenih čežnji
nisam te mislima poslala
za počinak
nisam ni tlu
za kišu
ogledalo
s ljudima ne valja razgovarati dugo
riječi se ne razapinju
u rođendansku želju sugovornika
čovječje lice
rahla zemlja
u dubine utire i rađa onako
kako je primila
prouči zemlju
u cvatnji spoznaje
