• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Draško Sikimić, pet pjesama

Autor/ica: Draško Sikimić
draško sikimićpet pjesamapoezija
Objavljeno: 12.07.2023
KAMENA PTICA NA PLATNU

Tek što sam završio čitanje pjesme "Oči Sutjeske",
već sam u ruci držao krvavu kičicu;
davno sam tom pjesniku obećao intimnu zahvalnost. 
Priznajem: drhteći sam radio, 
kao da mi je to najvažniji posao u životu.
Zatim, ni ne opravši ruke, dospio sam na društvene mreže:
sedamnaest sekundi, dvadeset tri koraka,
žena koja se zove Šarlot Gensbur
snimala je svoj hod po sitnim bijelim pločicama. 
Nešto je u meni ponovo tog dana odjeknulo.
U sobi, gdje se još uvijek sušila kamena ptica na platnu,
ja sam drhtao u nemilosti mišića na butinama te žene iz Pariza. 


OBJEDINJUJUĆE VJEŠTINE

Dosta mi je sitnih metafora,
noževa nad glavom i glave u torbi:
ja ovako treperim od rođenja.
S ubistvom pred sobom koje neću izvršiti,
naginjući se na drugu stranu,
pjevam o krvi, ludilu i ženi.
Mlad, oštriji, iz godine u godinu pišem
ne gubeći san zbog strahova mojih bližnjih:
i uvijek na rubu da druge, koji se bliže,
stavim u opasnost.
Iako nedovoljno dobar,
ni dovoljno zao čovjek,
naslućujem mogućnost gospodina
i mogućnost uličara. 
Objedinjujuće vještine: smirenost
i tehnika bacanja noža.
Onu koju nemam spreman sam da naučim:
mogu, i nije mi teško.


SNAGA ZEMLJE

Probudim se svakog jutra
i povećam snagu Zemlje. 
Izađem, odmah, da me svi vide:
kratko se zadržim na jednom mjestu,
pojavim se na drugom,
i krenem dalje jer takav je moj život. 
Na ulici pozdravim starca
koji takođe ne pokazuje slabost. 
Još uvijek ih viđam,
te ljude koji odbijaju programe i naređenja.
Ženi koju sam sreo u povratku
obećavam da neću umrijeti u proljeće. 
Beba u njenom naručju 
prepoznala me. 


ONI KOJIMA DUGUJEM BRŽU SMRT SVOJU

Ja sam teret
13505 kilograma težak
Sutra već jedan više

Plač sam i ropstvo
Moja žena da me ostavi ne može
Moja mati da umre ne smije

Oni kojima dugujem bržu smrt svoju
Daju sve od sebe da ih nadživim


SEDAM SMRTNIH KONTINENATA

Rodio sam se bez kože:
ovo na meni vazduh je
koji se naslanja na živo meso. 
Ono prljavštine svijeta što ne udahnem
naslojava se i,
poput leda na Sjevernom polu
koji štiti Zemlju od Sunca,
čuva ovu krv koju hranim. 
Ali čovjek sam 
kome vrelina Zvijezde prijeti iznutra.






podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Draško Sikimić – O jednoj knjizi
Draško Sikimić – O jednoj knjizi, esej-kritika

Autor: Draško Sikimić

Draško Sikimić: Katarina (odlomak)
Draško Sikimić: Katarina (odlomak), proza

Autor: Draško Sikimić

Draško Sikimić: Čvor na omči, odlomak
Draško Sikimić: Čvor na omči, odlomak, proza

Autor: Draško Sikimić

Draško Sikimić, izbor iz poezije
Draško Sikimić, izbor iz poezije, poezija

Autor: Draško Sikimić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić