KAPSULA
Sanjao sam kako su sva mora stala u
jednu plastičnu flašu
i kako su ih popili pijani diktatori.
Sanjao sam, opet,
kako je jedan kupio planinu
i prevezao je na dvije osovine
da je tamo
svojoj djeci otopi.
Sanjao sam vozove koji iskaču iz šina,
sanjao sam kako ubijaju vukove
govoreći mi da sam ja kriv za to.
Noć po noć, san po san,
kao da je svaka smrt na mojoj duši.
Guram dušu u kosti
da mi je ne uzmu,
a kosti ću sakriti u debelu zemlju
kao kapsulu
iz koje ne mogu vaskrsnuti.
KAD SAM SE PROBUDIO BIO SAM ČOVJEK
kad sam se probudio bio sam Bog
dočekalo me to oko 9:33 ujutro
sjedio sam na krevetu i imao 34 godine
sve je bilo isto ali sad sam bio svemoćan
bio sam svemoćan ali sve je ostalo isto
gledao sam u svoj život
gledao sam u svijet
sve sam mogao
sve me trebalo
sve me čekalo
svejedno ja nisam znao šta da uradim
ipak
uzeo sam olovku
još toplu od mog ljudskog drhtanja
i božijom rukom zapisao
„smisao života ljudi je
da sačuvaju svijet za životinje
a oni da izumru ili odu na drugu
planetu“
podvukao sam prva dva reda
ostavio papir ispod jastuka
i ponovo zaspao
kad sam se probudio bio sam čovjek
JEDNOM GODIŠNJE
dozvoliti sebi poraz
ne željeti pobjedu
pobijediti
ne misliti da je poraz porazan
zasmetati nepravdi
čitav dan provesti sa djecom
čitav dan pričati sa psom
nahraniti lutalicu
lutalicu psa i lutalicu čovjeka
plakati
ako ne možeš plakati onda plivati
trčati
ako noge ne mogu točkovi mogu
biti ružan i osjećati se dobro
zagrliti majku
zaurlati sa planine
ne znati koje si nacionalnosti
prespavati cijeli dan
otići u šumu
slušati rijeku
spavati u travi
odgledati dva sata noćnog neba
sačekati kišu na otvorenom
glumiti mačku
otići u nepoznatom pravcu
i onda jednom
odjednom
posaditi drvo
i nasmijati ga
VJEČNO NEVRIJEME
Kakvo bih more bio ja,
ako bi me nešto moglo ispiti,
pa da presuše izvori
ove pitke ljubavi i čiste ljepote
koja teče kanalima između naših svjetova.
Ja sam okean!,
čiji valovi izgovaraju tvoje ime,
i jedino tvoje božansko lice se
u njemu smije oglednuti
i njegovom vodom skinuti svoj umor.
Oslušni!
Čuješ li grmljavinu?
To je brodolom onih koji
pokušavaju da ukrote moje visoke talase,
buru mojih osjećanja prema tebi,
koju rađa ovo vječno nevrijeme
koje izazivaš u meni.
NIŠTA LJUDSKO
Teško je gledati u tvoju nepodnošljivu ljepotu:
u njoj ima nešto vanzemaljsko,
treptaj tvojih očiju nije ljudski
i igra tvoje kose na vjetru
nije u skladu sa zemaljskim zakonima.
Sve odudara od stvarnosti
i prelazi u neki izmišljeni svijet.
Ti si izmišljena,
napravljena da ljudi pored tebe
gube predstavu o svemu
i ostaju zarobljeni u mašti.
Vilenjačka krv teče tvojim venama,
pogled iz tvog oka je
osjetljiv kao dodir;
može da me gurne u provaliju,
ako brzo ne nađem siguran oslonac dok me gledaš.
Tvoja moć ne opada,
tvoja ljepota se nikada ne umara,
uvijek je svježa
i spremna da potrči kroz ovaj zemaljski svijet
sa takvom lakoćom,
koja je meni, običnom Zemljaninu,
nepojmljiva i nestvarna.
Da želiš to da uradiš,
mogla bi da me oboriš pogledom;
ali ne, ti me namjerno ne obaraš,
nego me dižeš i držiš,
i pokazuješ mi da i to možeš.
Tako onemogućen
da pošteno padnem pred tobom,
ja bespomoćno gledam u tebe,
kao u obalu i jedini spas za davljenika;
ti me potapaš i vadiš iz vode.
Prepustio sam se tvojoj struji,
ne borim se više sa tvojim valovima,
i jedini način na koji ovo mogu preživjeti je
da me ti ubiješ.
Ali plašim se da
u tebi nema ničeg ljudskog,
pa ni volje za ubijanjem.
SAVRŠEN
Rođen si, zapravo, potpuno savršen,
ali si dospio u ruke onih koji to odavno nisu,
onih koji su se decenijama kvarili na ovom svijetu,
koji bi da lebde jer im se ne sviđa gravitacija
i koji su jedva nešto malo dobrog zadržali,
u kojima postoje tek male, blijede, ali ipak vidljive,
naznake njihovog ranog savršenstva,
koje tada ponovo dođe do izražaja, zablješti,
baš kad se ti, onako čist i nepokvaren, pojaviš
i zasijaš im pred umornim očima,
pa ih dobro podsjetiš,
da je svijet, u stvari, oduvijek bio savršen
i da ga ne treba čistiti, ni popravljati,
da ga ne treba poricati, niti mu prkositi,
već koristiti i uzimati od njega
sve ono što ti on bezuslovno daje;
voljeti ga onakvog kakvog ga zatekneš,
baš kao što svijet voli tebe
onakvog kakav mu dođeš,
savršen.
TROVANJE
Izašao sam napolje
i vidio
ljude kako povraćaju
nezaustavljivo
vidio sam ih
na svakom uglu
sa jednom rukom naslonjenom na zid
stoje s mučninom na licu
vidio sam ih
u svim kafanama
za bučnim stolovima
kako povraćaju jedni po drugima
a čuo sam i pod prozorima
kad sam prolazio
ne zastajući
i one koji
povraćaju pod sopstvenim krovom
oni pate
svi
boluju
već godinama
od trovanja
slobodom govora
