(-22) VRATA
Vrata čija te brava čeka.
I vrata pred koja nikad nećeš doći.
I vrata pred koja si uvijek dolazio iako si slutio
prezir i pljuvačku, pa ipak – opet si kucao.
I vrata koja otvaraju Nešto.
I vrata koja cvile o odlascima.
I vrata koja si odvalio i odnio u svijet
da bi svakog časa mogao da se vratiš.
I Babilon koji dolazi od akadske riječi Babilu što znači
Božja vrata.
I vrata sa ključaonicom kroz koju si gledao blud.
I kamena vrata Sezamova.
I vrata porodilišta na koja si izašao
prije nego što si ušao.
I vrata ćelije koja ne poznaju ključeve.
I gvozdena vrata koja se lijepom riječju otvaraju.
I gvozdena vrata koja se lijepom riječju zatvaraju.
I vrata zauvijek zazidana.
Uz sva ta vrata
i vrata smrti koja dođu na sva vrata.
(-15) PROZOR NA ZIDU
Rođen u idealnom društvu, besplatno sam dobio sobu
u kojoj ću trajati.
Tražio sam dozvolu – da probijem jedan od četiri zida,
da načinim prozor.
Rekoše da stavim sliku vođe – ona je prozor u svijet.
Pitao sam sva četiri zida
koji može izdržati ranu, jer kanim ekser zakucati.
I sva četiri zida se javiše kao dobrovoljci. Rekoše: Bolje nositi
sliku vođe, nego biti zid za uza zid.
Kad sam okačio sliku – progovori vođa sa slike.
Ohol, tražio je da pozlatim ram.
U inat vođi, uklonih sliku sa zida. I ugledah prazninu.
To sam shvatio kao umjetnost: praznina se ukazala kao
slijepi prozor, ali soba, sa sva četiri zida,
stade se cerekati.
Pitao sam – šta ti je, sobo?
Nisam ja soba. Ja sam ćelija.
(-10) NOSTALGIJA
Zbog (viška) nostalgije,
zbog (manjka) istorije,
zbog čega li?
Nakon mnogo godina, bezimeni se
vrati u (bezimeni) grad
i ugleda:
na trgovima (raščupane) trudnice
proklinju očeve koji poriču (svoje) plodove
i lažni proroci (skupo)naplaćuju (jeftine) riječi
i (magleni) faraončići
progone (malobrojne) pisce,
a filozofi prodaju jaja na pijaci
i svud se širi miris opijuma.
I ugleda bezimeni u (bezimenom) gradu:
na ulicama vuci i hajduci
otimaju (klice) iz krompira,
a pupčane vrpce (raspadaju se) u blatu.
Fabrički dimnjaci porušeni,
od biblioteke ostalo zgarište,
a hramovi razidani.
Samo tamnica narasla (kao pogača).
Ali tamnička vrata širom otvorena
(slobodno je da uđeš, slobodno je da izađeš),
u tamnici izgreban malter. To (stidni) sužnji
noktima se drže za zidove
i (tiho) mole:
Sačuvaj nas od slobode. I od slobode govora.
(-4) ZAPIS NA SUMERSKOM ZIDU
Umre točak, ostavi sinu drum.
Umre lovac, ostavi sinu oružje.
Umre kovač, ostavi sinu vatru.
Kockar ostavi sinu dug.
Dželat ostavi panj.
Kurva ostavi nadimak kurvin sin.
Umre prosjak i ostavi probušen dlan.
Umre ker i ostavi trag.
Umre privid, ostavi sinu nevid.
Umre žandar, ostavi sinu doušnika.
Umre doušnik, ostavi sinu uši.
Umre pisac, ostavi sinu stid.
Umre diktator, ostavi sinu narod.
Umre zubar, ostavi sinu karijes.
Lopov ostavi sinu prste.
Umre ubica, ostavi sinu krv.
Krojač ostavi sinu iglene uši.
Umre soko, ostavi sinu oko.
Pčela žaoku, leptir larvu,
pacov rupu, puž rogove.
Umre zid, ostavi sinu prah,
od praha nastane blato,
od blata opet nastane zid.
Na zidu stihovi:
O, ljudi, zalivajte žene i njive.
I pravite me od blata.
I vi ste pravljeni od blata.
(9) PARADOKS GAVRANA
po C.G. Hempelu
Na pusto polje pozoveš hiljadu gavrana i doneseš jabuku.
Između gavrana i jabuke podigneš logički zid.
I eksperiment može da počne.
Vidiš hiljadu gavrana. I svaki gavran je crn.
Zaključuješ: svaka stvar koja nije crna nije gavran.
Iza zida je crvena jabuka.
A to što je jabuka crvena
možda pojačava tvrdnju da je gavran crn?
Vrijeme je duboko, a misao plitka. Gavrane baci na nebo,
jabuku baci u sebe.
Pusto polje postaje polje filozofije na kojem dominira zid.
I sjeti se. Kad Neko umre, ljudi se okupe. Ćute ili plaču.
I samo uzgred Neko kaže: Svi ćemo tamo.
(13) KORNJAČA PROKLINJE ZID SAZDAN
NA NJENOM PUTU
Uzalud te krečili.
Psi te preskakli.
Vatra te nagaravila.
Izmicali te kao stolicu.
Ne imao ni vrata ni prozora.
Miševi te izgrizli.
Umirisao se od vlage.
Temelj ti se razdrhtao.
Vjetar te obalio.
Voda te odnijela.
Raspadao se od mraza.
Nagrdio te zub vremena.
Kamen ti na kamenu ne ostao.
Priredio: Adnan Žetica
