Blago zimsko jutro. Jugovina.
Ponegdje, a još je siječanj,
već cvjetaju pupovi.
Hodam s protezom.
Izbjegavam zamke opalog lišća,
jame malo uleglih betonskih ploča,
oštre okuke i zavoje – krhak je ovo brod,
nije taj za duge plovidbe!
Došepam do ugla,
i zurim u praznu ulicu.
Susjeda s druge strane,
dobra i smiješna vremešnica,
prava Ana Četiri Pištolja,
mi maše s druge strane prozora.
Luster u njenom stanu,
vidim,
išaran kraterima
punog mjeseca.
Vidim i to – uzak je moj sokak! –
žena gleda vijesti.
Njene vijesti.
Svako u mom makondu
gleda svoje stanice.
I niko nikom ne vjeruje.
Inače se, prave komšije,
odlično slažemo.
