ALEF ŽENA
znam ženu koja je išla preko u šoping.
muž je kupio nove patike za trčanje,
djeci su kupili odjeću, cipele za školu, pribor za crtanje,
svima hranu za jelo i sretno tijelo,
žena je rekla:
meni ne treba ništa,
i nikad si ne kupim ništa,
samo sredstva za čišćenje,
to si priuštim, uzmem najskuplja,
to si, bogami, priuštim.
znam ženu koja ima dvije kćeri.
odgajala ih je u vjeri
da se prvo briše prašina pa onda usisavaju podovi,
da se ručnici i kuhinjske krpe i potkošulje i gaće i čarape
i zavjese od markizeta i nedjeljna poslijepodneva
u svakom kutu i centimetru moraju peglom sterilizirati,
da prozore treba prati
prvo čistom vodom
onda arfom
onda ispiranje
onda još jedno ispiranje
onda suhom krpom koja je stare gaće,
da resice na tepihu treba da budu očešljane,
da vrata i svu drvenariju treba prati
prvo čistom vodom
onda arfom
onda ispiranje
onda još jedno ispiranje
onda suhom krpom koja je stare gaće
i tu tim radnjama provesti barem jedan
vikend u mjesecu.
znam ženu
koja mi je rekla
da krpa kojom se prao wc nikako ne može poslužiti za neko novo pranje,
da solna kiselina ne odštopava plastične odvode nego napravi još veće sranje,
jer njezine pare po okolnom namještaju ostavljaju mjehuričaste bijele fleke,
da se, kad je sunčan dan, na štrik trebaju objesiti svi jorgani i deke,
da wc treba odštopavati sajlom,
i ako je lavabo ugrađen u grubo obrađeni mramor,
a njegovi vlasnici puno špricaju kad peru ruke
može se očekivati poplava
jer mramor je prirodni materijal
i prokišnjava.
znam ženu koja ima petero djece
hipertenziju
prebolovala koronu i još se nije dobila,
tarot majstor crveni guru pitao je
je li u zgradi koju čisti ikad primijetila nešto čudno
jer tu živi žena bez glave
sahranjena u podrumu ispred kutije sa strujom,
ponekad ogladni pa ustane
on je vidi u kuhinji kod mikrovalne
izlazi noću i traži pravdu.
znam ženu
koja je znala ženu
kojoj je u centroprometovoj trgovini kod stadiona
lopov sjekirom odsjekao glavu,
ubojicu nikad nisu našli,
a žena je možda ova koja luta poslovnim centrom
u međimurskoj 28.
znam ženu
koja mi je rekla
da kuću čisti samo za svetke,
da se najbolje jebati na tikvama u polju,
a ja sam pokušavala zamisliti tako neudoban čin,
rekli su za nju
da se pijana jednom skinula gola,
trčala po autobusnom kolodvoru,
prilazila muškarcima i vikala: jebite me,
vidjela sam tu ženu
kako odlazi u crkvu u vrućim hlačicama
ne želeći se odreći tijela ni u duhovnoj obnovi
i mislila sam
samo ona je shvatila puno značenje kršćanske misli.
znam ženu
koja mi je rekla
da ona u stvari ne pije,
nego samo godinama stišava bol u sebi
nakon što joj je maloljetnu kćer
nečiji maloljetni sin istukao metalnom šipkom do smrti,
maloljetnu kćer,
zvala se Dragica.
znam ženu
koja mi je rekla
da plehnato posuđe mora biti obrisano odmah nakon pranja
inače ostanu bijele fleke od vode,
i ako ne usisaš dobro
ostanu dlake ispod komode
i da djecu donose rode
ili kad mama pojede crva u jabuci,
a ne kad joj se rascvjeta tulipan u ruci,
ili bože ne daj ako tati kaže: za kosu me povuci,
hvataj oklagiju i zbog grešnih misli dobro se istuci,
i gaće odmah navuci,
i suknju obuci,
košulju utrpaj,
nemoj da te metar devedeset i sto kila žive vage drpa
i nemoj da ti slučajno na pamet padne bilo kakva ekstaza
koja se razlikuje od dočeka djeda mraza
skupi ta koljena, voljena
žena u brak ulazi samo
ako je poštena.
znam ženu
tri godine u gradu pod opsadom po podrumima skrivala jajnike,
izgubila menstruaciju u četrdesetima,
u menopauzu ušla u šezdesetima,
nitko joj nije znao reći šta se događalo između ta dva života
sve dok nisu progovorile dvije deformirane glave
iznikle na mjestima gdje su nekad
rasla prava djeca.
znam ženu
rekla mi je
nikada nemoj odustati od svoje kose, molim te,
zakuni se,
obećaj,
kad budemo stare babe,
naborane vještice,
kad nam narastu brkovi i brada,
kad više ne budemo sjekle nokte,
kad budemo furale čarape s rupama na palcu i peti,
kad po gradu budemo vukle kolica za pijacu
i zimski kaput usred ljeta,
nemoj biti baba
u pravom smislu te riječi
i odsjeći kosu,
hladna trajna, kraće odozada,
kad budemo dvije babe,
stare,
vještice,
naborane,
obećaj,
zakuni se,
molim te
nemoj odustati od svoje lijepe, duge kose
nikad
rekla mi je,
znam ženu.
sve te žene
idu ravno kući s posla
i govore: nije mi do zajebavanja, ma i ovakvog života mi je dosta,
ja im kažem: znam,
jer ja sam alef žena,
ne biram koji je dan
kad odlučim da očistim stan,
skinem radno odijelo,
u kućnu haljinu prebacim tijelo,
malo jedem pa raspalim krpom po prašini
nakon čega sve usišem i podove obrišem
da se stan ne zapusti,
jer onda ga ni bog ne očisti,
ni bog ni otac ni sin ni duh sveti,
a kamoli marija,
vazda djevica i petnaestogodišnjakinja,
koja nikad nije morala usisavati ni peglati,
koja nikad nije čula za arf
ili cif ili neko drugo abrazivno sredstvo
za čišćenje kada, lavaboa, prozora i vrata,
koja nije morala pojesti crva da bi znala
tko će malome isusu biti tata.
