O tome kako sam s babom išla u grad autobusom i kako se u gradu dobije sida, a da čovjek to ni ne zna
Baba i ja smo u selu, preko puta krčme K Dragecu čekale autobus. Bilo je vruće, baba se znojila i svaki čas je iz torbe vadila mentol bonbone. U selu je vladala grobna tišina pa se čulo kako bonbon udara babi po zubima. Meni je u ruku dala kiflu s pekmezom, a kad sam bila gotova, iz džepa je izvadila platnenu maramicu, pljunula u nju i obrisala me oko usta, a onda još jednom pljunula i obrisala mi prste. Po majici sam imala štaub šećera koji je baba pokušala istresti šakom. Štaub se uvukao u tkanje pa me, svaki put kad bi zamahnula, udarila po prsima. Stigao je autobus s harmonikom na sredini. Bio je prazan. Baba je kupila dvije karte i sjele smo da tvrdo drveno sjedalo. Baba je imala svilenu suknju u kojoj se svaki čas malo otklizala prema rubu. Na jednom velikom zavoju je skoro izletjela sa sjedala pa mi je rekla da ustanem i sjednem bliže prolazu, a ona će do prozora. Mrzila sam sjediti bliže prolazu jer mi je bilo lijepo gledati kuće po selima. Zamišljala sam da u njima žive djevojčice s dugom kosom i maštala da ću i ja jednom imati tako dugu kosu, umjesto što je baba, uvijek kad me vodila frizerki, rekla: Samo skratiti! Samo skratiti značilo je – na fudbalerku.
Bila sam žedna. Rekla sam babi: Baba, daj mi vode. Baba je iz cekera izvukla plastičnu bočicu, odšarafila čep i dala mi da pijem. Kad sam se napila, baba je prislonila flašicu na svoja usta i potegla dugi gutljaj. Čulo se kako joj voda klokoće niz grlo. Onda mi je još jednom gurnula vodu pod nos, ali meni više nije bilo do pića. Zamišljala sam kako u njoj pliva babina slina. Bila sam žedna, ali sam odlučila sačekati da baba popije svu vodu iz te flašice pa da kupimo novu.
Autobus je na zavojima jako škripao, vozač je stenjao i razgovarao s nekim nevidljivim neprijateljima na cesti. Kad smo stigli u grad, baba se digla, poravnala suknju i krenula niz stepenice. Boljela su je koljena pa je jaukala: Jaj meni jaj, jaj meni jaj.
Pitala sam babu mogu li dobiti sladoled. Baba je rekla: Prvo sendvič, onda slatko! To me malo zbunilo jer je kod kuće bila rekla da ćemo prvo ići bušiti uši, onda na ribice, a onda na sladoled. Općenito me u gradu sve zbunjivalo, a najviše ono što je sljedeće rekla. Prolazile smo kroz park pored autobusnog kolodvora i baba je rekla da se u tom parku dobije sida. I kad još malo porastem i budem morala prolaziti kroz park sama, morat ću dobro paziti da ne dobijem sidu. Pritom se smijala i trbuh joj je skakao gore-dolje, ali me čvrsto uhvatila za ruku i hrabro smo prošle kroz park. Mislila sam da će mi sida pasti s grane na glavu, ali to se taj put nije dogodilo. Pitala sam babu spava li sida sad negdje na drvetu, a baba je rekla: Taj vrag nigdar ne spi! Tako smo za dlaku pobjegle od side.
Kad smo prolazile pored neke crkve, baba je zastala. Izvadila je iz cekera flašicu s vodom, prosula ono malo što je ostalo pri dnu pa na crkvenoj česmi iz koje je non-stop tekla voda natočila svježu. Pitala me hoću li sad piti vode, a ja sam odmahnula glavom i rekla ne. Gledala sam kako flašica nestaje u cekeru, dok mi se po grlu razlijevao pakleni oganj, a onda ipak rekla: Daj malo. Dok sam pila, zamišljala sam kako sad i babina slina nestaje u mom stomaku. Ako baba ima sidu, i ako nam ona u onom parku nije pala na glavu, sad ću je dobiti preko vode i ja.
O tome kako mi je zlatar probušio uši i kako sam naučila da ima uzaludnih patnji i većih boli od boli
Baba me držala za ruku dok smo hodale glavnom ulicom u gradu. Općenito, baba se bojala svega. U kući je zaključavala sva vrata da nas netko ne ukrade, iako je kuća bila niska i u nju je kroz prozor mogao ući tko je htio. Noću bi krenula od kapije, preko ulaznih vrata, vrata od hodnika, kupatila pa do sobe, i zaključavala. Deda je vikao da nije normalna i šta ako izbije požar, ali baba se nije dala. Sad se, u gradu, naročito bojala da netko ne ukrade mene i tako me čvrsto držala za ruku da sam mislila da ništa na svijetu ne može boljeti jače. A onda smo stigle kod zlatara.
Zlatar je bio ćelav i smrdilo mu je iz usta. Rekao je: Neće ništa boljeti, a onda izrecitirao pjesmicu: Malo, crveno, u curicu zabodeno, curicu boli, al ona to voli i pitao me znam li šta je to. Nisam znala. Baba je rekla: Rinčica. Zlatar je rekao: Okreni se, dušo, da bolje vidim. A onda se čuo tupi udarac i meni je pred očima nastao mrak. Probušio mi je prvo lijevo, pa desno uho. Tako sam shvatila da na svijetu ima većih boli. Kad je bušenje bilo gotovo, na uši mi je stavio zlatne kuglice. Rekao je: Ove su da se ne zagnoji. Nisam dobila malo crveno kao što je najprije obećao. Na izlasku mu je baba platila. Još su se domunđavali oko nečega što nisam čula, a onda mi je baba oko glave zavezala svoju maramu. Bilo mi je vruće, ali baba je rekla da su uši sada osjetljive pa moram nositi maramu da me, kad izađemo iz radnje, ne ubije propuh.
Kao što je obećala, nakon zlatara baba me odvela na ribice. Kad smo stigle u restoran, baba je naručila dvije porcije. Sjele smo za stol. Baba je bila gladna i primila se ribica čim ih je konobarica poslužila. Zadovoljno je mljackala. Meni su se ribice gadile. Gledala sam nju kako ih trpa u usta zajedno s glavom i malo mi je išlo na povraćanje. Rekla sam babi da mi ide na povraćanje. Baba je rekla da pristojna djeca nikada ne govore takve stvari za stolom. Nisam mogla jesti, mislila sam na sladoled. Baba je rekla da nećemo stići jer nam za pola sata ide autobus.
Na desnoj nozi sam dobila žulj od remenčića na sandali. Nisam mogla brzo hodati pa me baba vukla za ruku da ne zakasnimo na autobus. Rekla mi je da požurim i da ne hodam tako ukrivo kao Čarli Čaplin. Počela sam plakati. Bilo mi je vruće, imala sam žulj i boljele su me uši. Tako sam na izletu u grad upoznala sve boli ovoga svijeta.
Kad smo stigle na autobusnu, baba mi je konačno kupila sladoled. Okus je bio od ananasa i vanilije. Počela sam lizati, ali mi se od vrućine sladoled cijedio niz ruku. Baba je to, kao i nakon kifle s pekmezom, riješila pljunuvši u maramicu. Stigao je naš autobus. Baba me zgrabila za ruku i htjele smo ući. Kad me šofer vidio sa sladoledom, rekao je: Ne može sa sladoledom u autobus!. Baba me povukla, uzela mi sladoled i bacila ga u kantu za smeće. Dok se ona gegala do smeća, mene je kroz prozor gledala neka žena na trećem sjedalu koja je isto lizala sladoled. Cerila mi se zločesto dok je jezikom obrađivala svoj kornet. Pitala sam babu i šofera zašto se ta žena može, a ja ne mogu, voziti autobusom dok liže sladoled, ali baba me samo grubo za sobom uvukla po autobusnim stepenicama sve do našeg mjesta. Sjele smo odmah iza šofera i autobus je krenuo. Htjela sam plakati, mislila sam cijelo vrijeme na to kako se jadni sladoled rastapa u kanti za smeće i kako mu je tamo, isto kao i ovome što se nepoznatoj babi rastapao na jeziku i u želucu. Bilo mi je žao jednog i drugog. Nije me oraspoložila ni vesela pjesma s harmonikom zbog koje je šofer pojačao radio i ostatak puta proveo zviždučući sve nekako kroz nos.
O tome kako smo bratić i ja razmatrali ozbiljne teme na klupi ispred crkve kad je došao Pepičin Jajcak, šta se dogodilo nakon njegovog dolaska i kako sam pokušala sačuvati čist obraz
Dan nakon posjete gradu, bratić i ja smo sjedili na klupi ispred crkve. Ispričala sam mu kako mi je baba rekla da se u gradskom parku dobije sida. Pitala sam ga raste li sida na drvetu, i ako raste, je li to na svakom drvetu ili samo na određenom drveću, kao kruške na kruškama i jabuke na jabukama, ali on nije znao ništa o tome. Bili smo bosi. U prašini sam našla opušak od cigarete i gurkala ga nogom lijevo-desno. Ili bih ga uhvatila među prste, dizala, bacala u prašinu pa opet dizala. Bratić je govorio kako je zaljubljen u pekarovu ženu s koje ne može oka skinuti, kako mašta o njoj danju i noću, a posebno noću. Dok se ispovijedao, gledala sam u tamni palac na njegovoj desnoj nozi. Imao je ružne prste na nogama, velike i kvrgave, a taj palac je bio posebno odvratan. Udario ga je dok je mami pomagao nositi cigle za šupu koju su zidali u stražnjem dvorištu i sad mu se klimao nokat. Bratić je govorio o pekarovoj ženi kao o snu svih snova. Rekao je da zamišlja kako, dok ona mijesi tijesto, on mijesi njene sise i hvata je za guzicu. Meni je to sve bilo smiješno jer sam vidjela da tako rade u filmovima pa sam bila uvjerena da je i on to tamo vidio, jer kako bi drugačije znao na koji se način zavode žene. Uostalom, nikad prije nije bio ni sa jednom ženom, a govorio je o tome kao da je već iskusan muškarac. Također, rekao je da mu je super kad u toj maštariji po zraku počne letjeti brašno, pa u nekoj sceni, dok se oni valjuškaju po stolu i tijestu, u pekaru uđe pekaričin muž i zatekne njega gologuzog kako mijesi njegovu ženu, i kad ga muž pita: Šta to radiš, mladiću?, bratić mu odgovori: Punim buhtle pekmezom! Smijala sam se svemu tome i bilo me malo sram jer je baba uvijek mijenjala program kad bi na televiziji bio takav film, ili bi meni prekrivala oči rukama da ne vidim sve te prostote i pornografiju. Rekla sam mu da još nikad u filmu nisam vidjela da bi glumac imao crni nokat na nozi dok je zavodio neku ženu, a on je odbrusio da to nije filmska scena, nego pravi život.
Smetale su mi rinčice i činjenica da ih sad imam na sebi. Vidjela sam da i bratić cijelo vrijeme, dok razgovara sa mnom, gleda u moje uši. Činilo mi se da su magnet koji privlači poglede, a ja nisam htjela da me netko gleda. Gadilo mi se to.
Na to je na klupu stigao Jajcak. Jajcak je bio stari dečko koji je u trideset i drugoj živio sa svojom mamom Pepicom. Babe u selu su pričale da se nikad nije oženio jer Pepici nijedna snaha nije bila dovoljno dobra i neka mu sad tako i bude, kad je papučar. Jajcak je bio žut kao jaje, imao je debele zulufe i sav je bio neki nikakav. Kad je stigao, sjeo je do nas na klupu i izbliza se lijepo moglo vidjeti kako je izgorio na suncu. Bratić je morao ići kući pa smo Jajcak i ja ostali.
Nisam znala o čemu bih razgovarala s Jajcakom. On je malo zijevao, pa izvadio paklicu cigareta, zapalio jednu, jednu ponudio meni, a kad sam odbila, strpao smotuljak u džep od košulje, povukao dim i ruke raširio po cijeloj širini preko naslona klupe. Gledao je u moje rinčice. Rekao je da su lijepe. Još je rekao da se poslijepodne sunčao na krovu i da ga sad sve peče. Ja sam rekla da mene bole uši i da moja mama uvijek kaže kako je najbolje namazati se jogurtom kad čovjek izgori na suncu. Jajcak se smijao, ali mu pogled nije silazio s mojih ušiju. A onda me zagrlio oko ramena, privukao bliže k sebi i poljubio u obraz. Osjećala sam se odvratno jer mi je Jajcak, kao i bratićev palac, bio odvratan. Osjećala sam na obrazu njegovu slinu, smrdio je na cigaretu. Obrisala sam s obraza njegovu slinu, a onda ustala s klupe i odjurila bez pozdrava.
Baba i deda su u spavaćoj sobi gledali skokove sa Starog mosta. Ja sam se, da me ne čuju i ne pitaju zašto sam tako brzo došla kući, odšuljala u kupatilo, zaključala vrata, a onda uzela četku za čišćenje crnog ispod noktiju i ribala obraz u koji me poljubio Jajcak. Mislila sam da sad sigurno imam sidu. Iz kupatila sam izašla tek kad je počeo padati mrak. Baba je bila ljuta jer me nije mogla dozvati. Bojala se da sam završila pod autobusom. Ja sam rekla da bi se u tom slučaju vjerojatno vidjela neka fleka na cesti, a onda je vidjela kakvo mi je lice. Udarila je u dreku. Jaj, meni, jaj, pa kakvog si si to vraga napravila!, derala se na mene, a ja sam samo šutila i razmišljala o svim čarapama koje sutra moram oprati na riflju, jer se u našoj kući to tako radilo. Od riflje mi se uvijek zgulila koža na zglobovima prstiju desne ruke, ali to je bio moj zadatak, a baba je bila neumoljiva. U tom trenutku mi je palo na pamet da bratiću sutra kažem neka idući put, kad bude išao pekarici, obuje čarape, a onda sam se sjetila da možda imam sidu i to me nepovratno bacilo u očaj.