STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrili svoj talenat?
ANA VIVODA
Pa ne znam, zapravo mi je bilo dosadno i onda sam uvijek izmišljala neke svoje male „projektiće“. Više sam voljela raditi rukama, nego gledati televiziju.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
ANA VIVODA
Možda je najpreciznije reći ni jednom ni drugom, rad određuje koncept, ideja koja posljedično definira i sadržaj i formu koju rad na koncu zadobiva. Moj je rad vrlo često obilježen principom serijalnosti, odnosno često određene ideje razrađujem kroz duža vremenska razdoblja i na različite načine. Prisutna je ideja, potreba da se bavim određenom temom, problemom, razmišljanjem… kroz proces rada određena se razmišljanja kristaliziraju, mijenjaju, preoblikuju i na taj način rad zadobiva svoju formu, nekada je to fotografija, nekada crtež, grafika i ili knjiga, a nekada i jedno i drugo i treće i četvrto.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
ANA VIVODA
Kada govorim o uzorima, ne bih izdvajala niti Picassa niti Kleea, oni su zasigurno umjetnici koji su uvelike odredili umjetnost prve polovice dvadesetog stoljeća i sigurno da je njihov trag moguće detektirati i u stvaralaštvu suvremenih autora, no mislim da umjetnici danas ipak svome radu pristupaju na drugačiji način. Picasso i Klee su svojim slikarstvom progovarali o autonomiji i snazi likovnog jezika kao takvog te se borili protiv konvencija forme i sadržaja prisutnog u slici devetnaestog stoljeća. Danas su njihova pionirska nastojanja nešto što je opće prihvaćeno – apstraktne kompozicije i rekompozicije dio su programa likovne kulture u osnovnoj školi, a kada govorimo o umjetnosti, slici se sve manje pristupa kao isključivo estetskoj cjelini, već djelu koje nosi određeno značenje.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
ANA VIVODA
Vaše pitanje se zapravo nadovezuje na prethodni odgovor. Konceptualna umjetnost je krenula tražiti odgovore izvan estetike likovnog djela, jer ju je puno više zanimalo što znači određeno djelo, nego kako ono izgleda. Obuhvaćajući najrazličitije oblike umjetničkog djelovanja svaku tradicionalnu medijsku podjelu među umjetnostima učinila je potpuno besmislenom. Otvorila je prostor za najrazličitija umjetnička istraživanja, rastavila je okvir etabliranih medija likovne umjetnosti i postavila temelje suvremene umjetnosti kao istraživačke platforme.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
ANA VIVODA
Mislim da je prilično važna, jednako kao i glazba, kazalište ili film. Iako stvarno volim čitati, moram priznati da mi se knjige često gomilaju na radnom stolu ili pored kreveta i čekaju da uhvatim vremena, a onda mi se dogodi da kad i stignem do knjige na kraju dana da zaspim nakon treće stranice, ali srećom ne baš svaki put. Jako volim Borgesa, volim ga čitati i po više puta, trenutno čitam Rushdie a, a prije toga me se dojmio Bariccov Novecento … no ne bih rekla da su književni utjecaji neposredno vidljivi u mom radu, iznimno rijetko radim direktno na neki književni poticaj, no često me ponese neka emocija ili priča. Pamtim koju sam muziku slušala dok sam radila na nekom ciklusu ili što sam čitala ponekad, ali teško da bih bilo kome drugome ta veza mogla biti prepoznatljiva.
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20-tog stoljeća?
ANA VIVODA
Mislim da sam ja po tom pitanju jako nepouzdana i prevrtljiva i teško da bih mogla izdvojiti jednog umjetnika. Slično kao što sam odgovorila i u prethodnom pitanju, često me ponese emocija ili suptilnost narativa određenog umjetnika pa razmišljam o njegovoj/njezinoj priči, no mislim da je ljepota upravo u mreži različitih i raznorodnih umjetničkih odgovora, radije nego u fascinaciji djelom jednog određenog umjetnika. Meni je moguće je u isto vrijeme uživati u suptilnosti Rothkovih slika, Kleinove plave ili Kapoorove praznine i akcija Richarda Longa, cijeniti performanse Marine Abramović, privremene instalacije od lišća Andya Goldsworthija ili drvoreze Annu Vertanen da spomenem samo neke koji su mi prvi pali na pamet. A tko je od njih najvažniji, najutjecajniji to zaista ne bih mogla reći.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
ANA VIVODA
Ne volim biti prognozer, to mi se čini vrlo nezahvalna uloga, no mislim da je potrebno osvijestiti koliko je naša kultura zapravo vizualno usmjerena. Vizualne komunikacije definiraju naše okruženje, dok s druge strane trajno zapostavljamo vizualnu kulturu i edukaciju u tom smjeru. U osnovnim školama obrazujemo djecu s minimalnim brojem sati likovne kulture i to na principu zadataka crteža obrisnom linijom ili komplementarnog kontrasta, što mogu, ali i ne moraju, biti poticajne elementarne vježbe, no svakako nisu dovoljne. Svjesna sam da po tko zna koji put ukazujem na situaciju koja se ne mijenja već dvadeset godina, a ne vidim baš ni neku volju da se promjeni, ali krajnje je potrebno osvijestiti u kakvom vremenu živimo i napokon osuvremeniti pristup vizualne edukacije.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
ANA VIVODA
Uvijek radim na nekoliko projekata istodobno, često i sasvim različitih i medijski i tematski, pa kada zapnem, bježim od jednoga u drugi rad, od drugoga u treći pa se opet vraćam na prvi… Nikada ne radim na način da u početku znam kako bi rad trebao izgledati pa onda dosljedno provodim zacrtani plan, upravo suprotno. Počinjem od ideje, znam što rad za mene znači i onda puštam da se ideja kanalizira, nekad je taj proces lagan i jednostavan, a nekada se nakupi puno nezadovoljstva. I onda radije puštam na se emocije slegnu i kako bih izbjegla zasićenje radije počinjem raditi nešto drugo.
Upravo sam završila jedan projekt knjige umjetnika koji mi jako puno znači i mislim da bih se uskoro mogla vratiti „napuštenom“ ciklusu grafika na kome sam ljetos intenzivno radila. Napravila sam i nekoliko skica za jednu knjigu crteža za koju bih voljela osloboditi malo vremena, a već duže vremena se razmišljam o jednoj instalaciji koju bih isto voljela realizirati… i možda bolje da prestanem nabrajati, jer stvarno ne nam što ću i u kojem ritmu ću uspjeti ostvariti.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
ANA VIVODA
Možda sam u prethodnom i nekim ranijim pitanjima načela odgovor i na ovo pitanje. Napomenula sam da određenu ideju, koncept, emociju, razmišljanje… razrađujem kroz seriju radova, nekada je to serija grafika, a nekada su radovi vrlo raznorodni. No ono što me najviše zanima je promatrati kako se rad kroz duže periode mijenja, naša razmišljanja se mijenjaju, naši odnosi prema određenim situacijama se mijenjaju i naravno da se to reflektira i na sam rad. Možda je najjednostavnije objasniti princip kroz grafiku; već više godina radim na ciklusu grafika koji nosi jednostavan naziv Tragovi, kojim nastojim dokumentirati odnos između umjetnika i prostora u kojem djeluje – u kojem metaforički i doslovno ostavlja tragove. Rad je dakle, posljedica, slučajnih ili namjernih aktivnosti i osobnog odnosa prema njima. Grafike se vremenom mijenjaju i vrlo često na istim pločama (grafičkim matricama) ponovno interveniram s određenim vremenskim odmakom, brišući ili dodajući prethodne intervencije. Na istim i fizičkim i mentalnim površinama otkrivam nove slojeve i uživam u višeznačnosti, nedorečenosti, nezavršenosti rada.
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
ANA VIVODA
Mislim da imamo puno jako kvalitetnih umjetnika koji su vrlo aktivni ne samo u regionalnim okvirima, nego i puno šire i to me jako veseli. Posebno pratim rad recimo Taide Jašarević, mislim da je izuzetna umjetnica, isto kao i Tijana Kolić čije monumentalne grafičke instalacije djeluju tako snažno i impresivno.
STRANE
Kako u djelu „uhvatiti“ vrijeme u kojem djelo nastaje?
ANA VIVODA
Opisujući proces rada govorila sam o vremenu, koliko je važna komponenta samoga rada. Zapravo načinom na koji koncipiram rad, dopuštam vremenu da „ se upisuje“ u grafičke matrice, vrijeme ga definira jednako koliko i ja kao autor ili tehnologija kojom radim. Svoj rad doživljavam kao proces, vrijeme kroz koje se oblikuje iskustvo, a radovi koji pritom nastaju su posljedice.
