STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrili svoj talenat?
DALIBOR NIKOLIĆ
Talent sam otkrio kroz rad, u ranom djetinstvu. Zadovoljstvo u procesu stvaranja, taj osjećaj zanosa, odsutnosti u stvaralačkom procesu nije se mogao usporediti ni sa jednim iskustvom meni do tada poznatim. Reakcije članova obitelji i kolega u školi na radove koje sam tada stvarao, motivirale su me da nastavim u tom smjeru. Posvećenost radu izuzetno je opuštajuća.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi ili sadržaju?
DALIBOR NIKOLIĆ
Sadržaj i forma jedno drugo uvjetuju. S filozofskog aspekta, u kontekstu zadaće filozofije, Hegel zastupa teoriju: ”Oslobađanje od jednostranosti formi i uzdizanje tog oslobađanja u apsolutnu formu koja samu sebe određuje kao sadržaj te na taj način ostaje identična, poistovjećena s tim sadržajem”.
U kontekstu novije filozofije, suodnos forme i sadržaja tretira se kao odnos ”strukture i događaja”. Struktura pritom predstavlja moguće znanje, dok događaj predstavlja operaciju uma s onim što s tim znanjem učiniti. Na takav način napredujemo kao civilizacija spoznajući na taj način istinu, znanje. Istina u tom smislu predstavlja činjenicu koja se ustanovljava suodnosom pojmova adekvacijskog (Koliko je nešto korisno?) i koncenzualnog (Koliko smo se u stanju dogovoriti oko tog korisnog?). U mom radu forma predstavlja put ili makar smjernicu ka sadržaju.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
DALIBOR NIKOLIĆ
Moj osobni afinitet ka raznorodnosti vizualnog izraza zasigurno bi se mogao jednostavnije identificirati s Picassom kao autorom, mada obojica navedenih umjetnika s pravom zaslužuju svoje mjesto u povijesti umjetnosti kao neprikosnoveni autoriteti. Što se tiče mojih uzora, bilo ih je uistinu mnogo, mada bih rado izdvojio skupinu pod nazivom ”Neue Slowenische Kunst”. Umjetničko konceptualna, politička, multimedijalna skupina ističe se kao pojava još osamdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj Jugoslaviji. Naime, osnovani su u jednom malom rudarskom mjestu Trbovlju u Sloveniji, mjestu inače poznatom po najvišem tornju ugljenokopa u tadašnjoj Europi. Jedna od prvih izložbi koju su upriličili održala se u dubini rudnika u istom mjestu. Da pojednostavim, njihov koncept formiranja paradigme države odnosno uspostavljanje ”države u vremenu”, kao skupa funkcionalnih podsistema koji jednu državu čine državom, ultimativno je umjetničko djelo. Svojim nastupima, performansima, koncertima i izložbama, u danom vremenu trajanja istih, uspostavljali su državu koja je u tom vremenu postojala kao autonomija, bez obzira na kojem dijelu planete nastupali. Naime, ”parafraza” države u vremenu očitovala se i uspostavljala najčešće čitanjem proglasa, javnim govorom te u svakom smislu jasnom konotacijom s načinom na koji se državnik neke države, recimo, obraća svojim građanima. Militantna ikonografija NSK-a, točnije grupe Laibach, koketirala je na taj način s vojnim režimom države, performansi su odražavali sakralnu notu države, izložbe grupe Irwin predstavljale su, recimo to tako, ”vanjsku politiku” države u vremenu. Poznate su njihove umjetničke akcije na Crvenom trgu u Moskvi te iscrtavanje ikonografije ”države u vremenu” na krovovima nebodera u New Yorku. U vremenu najaktivnijeg djelovanja smatrani su za radikalnu skupinu, no to površno stanovište zastupali su samo oni koji nisu uspjeli dokučiti pravi cilj i svrhu njihovog djelovanja. U dokumentarnom filmu ”Prediction of Fire” jasno su predvidjeli raspad bivše države, ukazavši na njene slabosti. U filmu ”Laibach: A Film from Slovenia”, poznati filozof Slavoj Žižek njihovu pojavu i djelovanje objašnjava kao kontrapunkt, protutežu fašizmu kao ideologiji. Žižek, zapravo, želi reći kako je fašizam vojno pobijeđen, ali kako ikonografski, i da tako kažem, uvjetno rečeno vizualnim komunikacijskim putem nije pobijeđen, te kako skupina NSK u pogledu diskursa te ikonografije želi poraziti fašizam i na tom nivou. Kultnim se smatra njihov govor u Beogradu pred sam početak rata, u kojem su se obratili desetinama tisuća posjetitelja koncerta parafrazirajući govor tadašnjeg predsjednika republike Srbije, kao i kontroverzni plakat povodom Dana mladosti koji je također bio cenzuriran.
Tzv. provokativnost skupine prepoznata je i u manifestu iste u kojemu se zastupa stav o umjetnosti kao o apsolutnoj autonomiji kontra svakog političkog sustava. Takvi oblici umjetničkih praksi presedan su u svijetu suvremene umjetnosti i danas. Odnedavno je ogromna većina video materijala, filmova i ostale dokumentacije uklonjena s interneta voljom članova skupine NSK.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
DALIBOR NIKOLIĆ
Konceptualna umjetnost relativno je novija smjernica u povijesti umjetnosti, mada ako uzmemo u obzir da već sljedeće godine Duchampova ”Fontana” (pisoar) slavi stotu obljetnicu, jasno nam je da taj pojam ”novija” datira u ne baš tako blisku prošlost. Duchampova ”Fontana”, u kontekstu tumačenja znaka, propituje naš odnos prema koncenzualnoj sferi znaka, odnosno onog što smo se kao civilizacija u lingvističkom smislu, u pogledu tog označenog, dogovorili. Naime, pisoar je pisoar zato što smo ga tako nazvali i dogovorili se da to jeste ta predmetnost i funkcionalnost, zanemarivši pritom činjenicu da je pisoar i primarno samo oblik koji poradi svoje svrhovitosti jeste zapravo nazvan pisoarom.
Slovenačka grupa OHO također je na tom fonu propitivala odnos predmeta kao oblika i predmeta u lingvističkom, govornom smislu. Novija filozofija definira lingvistiku te lingvističku metodu kao krucijalnu za komunikaciju, spoznaju i stjecanje znanja. Po toj teoriji, ”komunikacija se nalazi u kutiji jezičkih odredbi”, i sve ono što nismo u stanju iskomunicirati zapravo nije obuhvaćeno relevantnošću znanstvene metode. Konceptualna umjetnost i sve oblasti umjetničkog izraza koji pod njeno okrilje potpadaju, neizostavno od promatrača iziskuje određenu količinu predznanja, kako bi se promatranje svelo na aktivno refleksivno, pa i osjetilno učešće. U tom smislu, ne bi bilo loše promotriti sociološki okvir konceptualne umjetnosti, prijelaz iz moderne u postmodernu, principe racionalne i relacijske estetike, semiotike i semiologije, sve u svemu, pozicioniranje konteksta i diskursa umjetničkog djela izvan uvriježenih logičkih principa, koji naime i nisu aksiomi, niti su kao takvi konačni. U kontekstu tzv. Nove skulpture, o promjeni pojavnosti skulpture (1960-1970) govori Rosalind Krauss, o kontekstu dematerijalizacije umjetnosti govori Lucy Lippard, o kontekstu centriranog i decentriranog pojedinca govori Claire Bishop, kao i razne druge filozofske koncepcije koje po sebi i jesu koncepti, misaone strukture. Uvriježeni metodi promatranja umjetnine kao opisne, mimetičke forme djela poodavno su prepustili mjesto konceptualnoj umjetnosti, kojoj ostaje, manje ili više, prostor diskursa na koji pretendiraju primarno političke, pa i religijske strukture. Stoga je konceptualnu umjetnost, od strane masa i elita, jednostavnije diskreditirati, nego ju prihvatiti kao mogućnost novog i drugačijeg, jer prihvatanje novog u svakom smislu nailazi na otpor primarno ljudske svijesti. U tom smislu, još je i Kant u Kritici praktičkog uma detektirao problem empirizma kao veće opasnosti za čovječanstvo od, recimo to tako, zanesenjaštva, jer empirizam je zapravo lakše prihvaćen od masa, dok zanesenjaštvo ne obuhvaća dugoročno veći broj ljudi. Živimo, naime, u svijetu u kojemu sve treba biti brzo ili brže proizvedeno te jeftino ili jeftinije proizvedeno, i još brže konzumirano. Tako je i s dinamikom iskustva življenja danas. Koncept uključuje vrijeme koje je više nego ikad privilegija koju mnogi danas nemaju.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
DALIBOR NIKOLIĆ
Literatura koju istražujem i kojom se bavim tiče se u većini slučajeva znanstvene, filozofske literature. Filozofski koncepti i umjetničke prakse neizostavno se prepliću, nadograđuju i opravdavaju jedni druge. To su zapravo djela za koja kažem da se ne čitaju, nego radije iščitavaju. Dugotrajan je to proces, ali i nadasve nagrađujući za spoznaju i način gledanja na svijet. Beletristika me, u tom smislu, opušta i pronađem vremena produhoviti se na taj način. Volim čitati Majakovskog, Bukowskog, Dostojevskog, Selimovića, Goethea, Bulgakova, Hamvaša, Steinera. Često slušam radio drame na internetu, u tome doista nalazim veliko zadovljstvo. Moj rad nadahnjuje se društvenom zbiljom, socio-političkim kontekstom, tehnologijom i psihologijom, tako da inspiraciju nalazim gotovo svugdje. Od filozofske literature zanimaju me, te istražujem djela: Hegela, Baumgartnera, Nietzchea, Bubnera, Kanta, Fromma, Descartesa, Whiteheada, Heidegera, Nagela, Aristotela, Platona, Seneke. Putem interneta često slušam predavanja s prestižnih sveučilišta o temama koje me zanimaju. U tom kontekstu, spomenuo bih Derridinu koncepciju dekonstrukcije teksta, te münchensku školu, dijalektiku, Rousseauov diskurs, itd.
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20-tog stoljeća?
DALIBOR NIKOLIĆ
Marcel Duchamp.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
DALIBOR NIKOLIĆ
Vizualna umjetnost općenito, od postmoderne do danas, poprima izrazito eklektičku pojavnost. Razdoblja i stilske značajke istih postaju konglomerat vizualnih izraza. U tom smislu, Feđa Vukić, u jednom od svojih eseja, sliku kao medij definira kao ”kontejner informacija”. Iako je u periodu od par proteklih decenija upravo radi, uvjetno rečeno, dehumanizacije umjetničkih praksi i odvajanja elitne umjetnosti od društva došlo do povratka figuraciji, u posljednje vrijeme primjećujem da je, pogotovo u smislu suvremenog slikarstva, minimalizam u značajnom porastu. Ne mislim pritom na minimalizam u smislu geometrije, radije minimalizam u pogledu geste u slikarstvu. Skulpturalnost se kreće od hiperrealizma nadrealne naravi do instalacije koja fuzionira različite medije i materijale. Pojave u skulpturi danas, koje uključuju predanost radu u smislu dugotrajnih, zahtjevnih, minucioznih izvedbi, veoma su aktualne. Također, prisutna je i svojevrsna fuzija tehničkih dostignuća i umjetnosti općenito, pritom mislim na animaciju, kao i 3D projekcije i virtualnu realnost. Apsurd, kao i interaktivnost, tretirani kroz umjetničke prakse i dalje su aktualni. U pogledu budućih umjetničkih praksi, mislim da će kritički diskurs s jedne strane nastaviti ”korigirati” sociološko-političke strukture, dok tehnološka strana jasno kreće u smjeru robotizacije i industrije hologramskih projekcija. U svakom slučaju, tješnja suradnja umjetničkih i znanstvenih dostignuća predstavlja budućnost današnjice tzv. ”metamoderne”. Osobno se nadam da će mainstream ostati dirigiran od strane centara moći, a da će izvan tog polja djelovanja nastajati mikro strukture neovisne umjetničke produkcije, s naglaskom na humanizaciju kao i revitalizaciju odnosa čovjeka prema svijesti i razumu.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
DALIBOR NIKOLIĆ
Trenutno apliciram za neke programe u inozemstvu. Osim toga, bavim se klasičnom figuracijom u kamenu. Nakon par godina istrajnog rada, neka interesantna rješenja zaživjela su u stvarnosti, prvenstveno su nastala kao plod suradnje i narudžbi privatnih poduzetnika. U proteklom periodu većina moje produkcije komercijalne je naravi. Takvi radovi nastaju dugo i stoga malo vremena ostaje za suvremenu umjetnost. Raduje me činjenica da uspijem odvojiti vrijeme i za produkciju skulptura koje nisu namijenjene primarno tržištu. Uvjeti i okolnosti u kojima sam donedavno stvarao svoja značajnija djela podigli su nivo produkcije na visok nivo, pritom mislim na ulaganja i tehničku zahtjevnost radova. Takvi radovi izrazito su nekomercijalni te se samim svojim vremenom trajanja svode na jedinstveno iskustvo koje dugoročno ostaje samo u dokumentu ili u memoriji promatrača. Radovi koji su dio tih autorskih koncepcija upravo pripadaju kritičkom diskursu koji sam ranije spominjao.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
DALIBOR NIKOLIĆ
Moji radovi nemaju neki jasan princip ili načelo po kojemu nastaju. Zajedničko im može biti jedino to što su pomno promišljeni, ali isto tako predano izvedeni. Da bude jasnije, materijali koje koristim samo u nakoliko slučajeva se kao tvorbeni ponavljaju, većinom je riječ o potpuno novom procesu, novim zakonitostima i pojavnostima ideje koja je u izvorištu procesa. Neki od materijala koje koristim u svom izrazu su kamen, metal, svjetlost, plastika, žica, readymade predmeti, objekti, led, ulje, mirisi, zvuk, fotografija, karton, papir, slama, crtež, projekcije i sl. Radije uspostavljam inovativan proces koji meni osobno predstavlja izazov, nego da isti proces probam reinterpretireti i tako ga učiniti interesantnim. Novi proces nudi priliku za nova saznanja, eksperiment.
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
DALIBOR NIKOLIĆ
Ne postoji neka jasna kronologija, publikacija ili portal koji bi jasnije prikazao scenu suvremene umjetnosti u regiji. Informacije, kao i pojave koje se ističu, sporadične su i većinom se svode na samoinicijativu autora. Izložbe, u tom smislu, ne proizvode dodatnu vrijednost, ali iziskuju značajna ulaganja. Većina kolega iz regije ili je preselila svoju produkciju u inozemstvo, ili radi na tome. Postoje pojedinci koji se ističu u radu, ali ne bih nikoga posebno isticao. Suvremena umjetnost privilegija je društva, ali njena vrijednost nije valorizirana, stoga, niti prihvaćena. Razlog zbog kojeg sam još uvijek prisutan u struci pripisujem isključivo širokom polju iskustava praktičnog rada s materijalima. Moja velika želja je u dogledno vrijeme makar razmjenom stvoriti malu kolekciju probranih radova kolega iz regije, kako bi bar neki od tih radova ostali sačuvani i adekvatno pohranjeni, jer smatram da će u vremenu koje slijedi tek biti prepoznati kao primjeri kvalitete i odraz vremena i (ne)uvjeta u kojima su nastali. Umjetnost, u tom smislu, znatno prednjači nad stagnacijom u kojemu se društvo u našoj zemlji nalazi.
STRANE
Kako u djelu „uhvatiti“ vrijeme u kojem djelo nastaje?
DALIBOR NIKOLIĆ
Nadam se da sam u jednom od svojih posljednjih radova uspio taj trenutak zorno prikazati. Riječ je o radu ”00:00”, ”00:01”. Naime, u tom radu doslovno je prikazano, kako vrijeme nastanka, tako i vrijeme protoka samog vremena, odnosno vrijeme dematerijalizacije, dekomponiranja rada. Satovi sačinjeni od leda s graviranim digitalnim fontom koji je za tu prigodu bio ispunjen maslinovim uljem, kako bi prikazao vrijeme u brojkama ”0” i ”1”, nestajali su uslijed topline prostorije u kojoj su bili izloženi. Procesom nestanka pretočili su se u oblik mokro-masnih mrlja na podu galerijskog prostora. Paradoksalno je bilo vidjeti protok vremena kroz rastakanje satova u galeriji, bez točnog prikaza aktualnog vremena na samim satovima. Prolaznost vremena bila je tako očigledna, dok je točnost mjerne jedinice vremena izostala. Rad je u teorijskom smislu korespondirao s pojmom stagnacije društva, kao i relativnosti te stagnacije s obzirom na protok vremena u svemiru.