STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
DŽEKO HODŽIĆ
Dobro pitanje, uvijek sam o tome razmišljao na način: da li sam ja otkrio da posjedujem dar za likovne umjetnosti ili je dar otkrio mene. Bocnuo me!
Ubijeđen sam da se ne sjećam kada sam počeo da crtkam. Znam samo da od kada pamtim za sebe uvijek sam nosio nešto sa čime mogu da crtam ili bolje rečeno švrljam. Kada sam krenuo u školu već sam bio prokazan kao neko ko voli da crta, i ko dobro crta. Uvijek sam drugim, dobrim učenicima crtao a oni meni pisali zadaću. E, to sam jako mrzio. Kasnije se sve posložilo kako treba. Upisao sam umjetničku školu (roditelji nisu bili baš sretni zbog toga). Rahmetli majka mi je to oprostila jako kasno, a za to je kriva jedna TV emisija u kojoj su prikazali studente više pedagoške škole među kojima sam bio i ja. Bila je ponosna na mene i ujutro (subota) pozvala komšinice na kafu. Poslije umjetničke dolazi viša pedagoška škola, pa Akademija likovnih umjetnosti, prijem u Udruženje likovnih umjetnika itd.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi, ili sadržaju?
DŽEKO HODŽIĆ
To je pitanje koje se često postavlja.
Prednost dajem sadržaju iz razloga što sadržaj na neki način omogućava ozbiljniji pristup, daje više mogućnosti za kreativnost, individualnost i estetsko promišljanje. Forma pak, podržava vanjski izgled – oblikovanje i realizaciju ideje u jednom, moglo bi se reći, realnom izgledu. Naprimjer uzmimo flašu. Ona ima formu, izgled, visinu , širinu, boju itd. Ako je prazna beznačajna je i ima vrijednost oblikovanog stakla. Kada u nju sipamo: mlijeko, neko piće ili parfem povećava se vrijednost. Flaša plus sadržaj.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
DŽEKO HODŽIĆ
Ni Picasso ni Klee, samo DOBRA umjetnost. Na sreću obojica su veliki umjetnici i spadaju u sam vrh moderne. Picassa sam vidio u raznim kolekcijama i tri njegove velike izložbe. Svestrani genije koji je vladao svim tehnikama i materijalima. Klee opet, tihi intelektualac, genije koji je udario pečat likovnosti, bespredmetnom slikarstvu. Toplo preporučujem njegova predavanja studentima koja su objavljena. Pored njih postoji plejada genijalnih, velikih umjetnika koji su pravili veliku umjetnost i koji su svaki na svoj način veliki.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
DŽEKO HODŽIĆ
Za razliku od tradicionalne likovne umjetnosti za koju se kaže da je treba znati, umjeti napraviti,za djelo konceptualne umjetnosti se treba reći da li se smije napraviti. Tradicionalna umjetnost je elitistička i u manjini. Konceptualna je u većini i ona je zamjena za demokraciju. To je demokratski model za svakog čovjeka. Kad ovo kažem mislim, pojavom konceptuale svaki čovjek je dobio šansu da izrazi svoju ideju. Konceptualista ne mora da ima dara za neku pojedinačnu umjetnost, nije problem što nešto ne umije, problem je: Hoću li, smijem li? On se ne stidi neumijeća, nema straha od podsmijeha, od bola do smrti.
Djelo konceptualne umjetnosti je sazdano od čiste ideje, sposobno je i usmjereno da ostane ubojit protest, prava socijalna, politička i društvena zastava. Usuđujem se reći da samospaljivanje Jana Palaha ne spada u koncept umjetnosti, ali ono to jest!! Zašto? Ideja je usmjerena da se skrene pažnja na politiku, nezadovoljstvo i socijalnu pravdu. Ideja je provedena suicidno, imala je i ima dalekosežan eho.
Za razliku od tradicionalne umjetnosti, koja kroz vjekove uspijeva da sa mukom zadovolji mali broj kvalifikovanih potrošača, konceptualna umjetnost pak ima sposobnost da privuče veliki broj potrošača, tako reći bez ikakvog školovanja ili bez najkraćeg kursa, preobrazi u proizvođača. Kada bi tradicionalna umjetnost to isto učinila sa svojim potrošačem, taj bi novoproizvedeni proizvođač/autor proizvodio – kič!
Problem kiča u konceptualnoj umjetnosti ne postoji. Čim ne postoji estetski sud, dualitet vrijedno-bezvrijedno ne postoji ni kič. Neka čista konceptualna ideja može da bude glupa, ali nije kič.
I da zaključim: konceptualna umjetnost, uvodeći svakodnevne životne radnje u svoje okrilje, zatvara treskom vrata tradicionalnim umjetnostima, ali ne otvara vrata kiču. Ona samo svakom čovjeku omogućava da se izrazi u prostoru aktivne predstave.
Konceptualna umjetnost je demokratski izbor svakog pojedinca da se iskaže. Tu negdje blizu je i fotografija. Neko ko ne umije da stvara umjetničko likovno djelo, umije da fotografira i zadovolji svoje prohtjeve.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
DŽEKO HODŽIĆ
Osobno za moj rad književnost je jako bitna!!! Osim književnosti tu je i muzika. Čitanjem punim baterije, a muzika mi omogućava uzlete. Taj spoj kod mene jako dobro funkcionira. Rado čitam i to svaki dan. U zadnje vrijeme najviše čitam djela filozofskog karaktera, esejistiku, mitove i legende, nastanak religija. Moje djelo se naslanja na te sadržaje.
No, također čitam i djela suvremenika, pjesnika, proznih pisaca iz BiH i okruženja. Rado se vraćam i čitam klasike: Dostojevskog, Jesenjina, Camusa, Hessea, Kafku, Selimovića, Bodlera, Ahmatovu itd.
Također moram napomenuti da najveći utisak na mene je ostavilo djelo Dželaludina Rumija – Mevlane. Ne prođe dan a da ne pročitam neki njegov stih, mudrost!!!
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20. stoljeća?
DŽEKO HODŽIĆ
To je veoma teško izreći, ne usuđujem se. Jako je puno velikana koji po nekom zaslužuju taj epitet. Fovisti, kubisti, dadaisti, apstraktna umjetnost, konstruktivisti, expresionisti, postmoderna, konceptualna umjetnost, video art. Svi imaju značajne predstavnike i velikane. Usuđujem se pomenuti samo četiri imena. Vasilj Kandinski tvorac bespredmetnog, apstraktnog slikarstva, Marcel Duchamp preteča konceptualne umjetnosti, Joseph Beuys konceptualni genije i skulptor Henry Moor. Oni su svaki na svoj način obilježili epohu 20. stoljeća. Tu su: Picasso, Dali, Miro, Mondrian, Kirchner, Kiefer, Franz Marc, Ensor, Magritte, Hundertwasser, Klee i mnogi drugi. Ovdje bih posebno istakao Edvarda Muncha koji je uticao na razvoj ek-spresionizma i cjelokupne umjetnosti 20. stoljeća.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
DŽEKO HODŽIĆ
Vizualna kultura i njena budućnost su garant kvalitete, kroz dizajn, oblikovanje i kreativnost. Mi smo konzumenti te kulture a da nismo ni svjesni toga. Svi tražimo lijepe cipele, odjeću, dobro upakirane stvari. Kad kupujemo auto, namještaj svi gledamo da zadovoljimo osobni ukus. Likovne umjetnosti imaju budućnost i ostaju kao garant lijepog ukusa i prestiža. Tu su i elite koje žele posebne, estetske sadržaje. Njih je sve više u svijetu. Kod nas je to malo drugačije, zemlja u tranziciji, nizak standard, ne omogućavaju da se zadovolje estetski standardi koji su uobičajeni u svijetu. Na zapadu se umjetnost/djelo kupuje planski kao nešto što povećava standard u budućnosti. Kupac ne kupuje svoj ukus već angažira stručnjaka koji mu je garant da je pametno uložio novac.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
DŽEKO HODŽIĆ
Trenutno radim jedan veliki rad na temu: APOKALIPSA. Radi se o triptihu, dimenzija 4.88×2.20. Inspirisan je ratom u BiH. Poruka je da su svi osvajači od nastanka ljudskog društva do danas imali i imaju isti mentalni sklop i ciljeve. Mijenjala su se samo oružja i oruđa. Posljedice su iste.
Neću vam više govorit o radu, pripremam u ateljeu pokazivanje rada kao i knjigu o nastanku. O radu pišu eminentni intelektualci svih profila. Među njima je veliki broj pisaca, mojih prijatelja. Obećavam da ću Vas pozvati na otvorenje!
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
DŽEKO HODŽIĆ
Moj pristup stvaranju djela je jako studiozan. Pošto radim u ciklusima i na duže staze, takav pristup zahtijeva ozbiljnost, skice, odabir materijala, neprekidan rad, kontinuitet i konzisten-tnost provedbe ideje. Zahtijeva pun i potpun angažman i koncentraciju umjetnika. Mala pauza ili odsustvo, bilo kakav grč ili sekiracija me udaljavaju od rada. Sporiji sam, nesigurniji i stalno pod prismotrom sopstvenog ega – kuda idem i dokle ću stići. No pošto sam slobodnjak imam vremena da zadržim stvaralačku kondiciju i ozbiljnost. Kada se zasitim, umorim, pobjegnem negdje da napunim baterije i jovo nanovo.
Rad i samo rad!!!
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
DŽEKO HODŽIĆ
Pratim šta se dešava kod nas, u okruženju i šire. Likovna scena na prostoru bivše nam države je jako šarolika, ali dosta vitalna sa pokušajima da se dostigne umjetnost šire u Evropi i svijetu. Nažalost moram konstatirati da se naročito kod nas a i u regionu jako, jako malo pažnje posvećuje razvoju likovne umjetnosti. Pojedinačni uspjesi su na granici incidenta i nisu garant hoda naprijed. Iza velike umjetnosti stoji društvo, Država. To kod nas ne pije vode. Nas u svijetu često predstavljaju prijatelji i prijateljice diplomata. Za njih čak ni njihovi najbliži nisu sigurni da su vrijedni umjetnici. Veliku štetu nanosi i nevladin sektor. Oni znaju da pišu prog-rame i pravdaju novac. Često manipuliraju i djecom.
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
DŽEKO HODŽIĆ
Nikako, umjetnost je tu neuhvatljiva. Nema umjetnosti kad je sustigne vrijeme.
PRAVA UMJETNOST JE KADA JE POTVRDI VRIJEME!
