STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
HADŽIHASANOVIĆ
U ranom djetinjstvu nisam pokazivao neki poseban interes za umjetnost. Moji roditelji su imali u stanu samo jednu sliku moga ujaka Muhameda Delića, slikara i učitelja u Bihaću. Ne znam koliki je bio broj izložbi u gradu, prosto ja to nisam pratio. Međutim, 1972. je u prostoru Prvog zasjedanja AVNOJ-a priređena izložba akvarela Đure Tiljka, akademskog slikara iz Zagreba. Tada sam ja napunio trinaest godina i ne sjećam se kako sam se tamo našao, ali kad sam ugledao krošnje drveća sa igrom svjetlosti na bjelini papira, mene kao da je nešto pogodilo. Odmah sam otišao kod ujaka Muhameda sa zahtjevom da mi nabavi akvarelne boje, papir i knjigu o tome kako se slika akvarel. I od tada do odlaske na studije ja sam intenzivno odlazio u prirodu i pokušavao da slikam ono što se dešavalo ispred mojih očiju. Odluku da studiram slikarstvo sam donio 1978., po završetku gimnazije. Zanimljivo da sam tada prestao da slikam pejzaže i da se moje interesovanje okrenulo figuri i njenom narativnom odnosu na život.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi, ili sadržaju?
HADŽIHASANOVIĆ
Kroz istoriju naglasak na formu ili sadržaj se mijenjao, sjetimo se kako je umjetnost avangarde u dvadesetom stoljeću bila isključiva sa idejom da je forma i estetika jedino što umjetnik treba da istražuje. U mom radu, mogu da kažem, da sam ja uvijek bio koncentrisan da nađem balans između forme i sadržaja. Ako je naglasak samo na formi, a elementi koncepta i emocije potisnuti, postoji opasnost da umjetnički rad sklizne u dekorativno. Također sadržaj može da pređe previše u pamflet i poruku. A ne smijemo da zaboravimo da se bavimo vizualnom umjetnošću.
STRANE
Picasso i(li) Klee i vaši uzori?
HADŽIHASANOVIĆ
Mislim da se u umjetnosti ne može primijeniti princip sporta. Oba umjetnika su važna i privrženost jednom ili drugom je pitanje privatne naklonosti i ukusa. Ono što ja volim u nekom radu je energija koju rad emituje i nivo emocija koji je utkan u rad. Uvijek se pitam kako neki rani rad renesanse ili iluminirani tekst Azije i danas liči na savremenu umjetnost.
STRANE
Konceptualna umjetnost?
HADŽIHASANOVIĆ
Konceptualna umjetnost je sad dominanti pravac u cijelom svijetu, kao sto je Kubizam bio u početku dvadesetog vijeka ili apstraktni ekspresionizam šezdesetih… Spektakl kao forma je ušao na velika vrata muzeja jer je on način da se mase privuku. Konceptualna umjetnost je postala prihvatljiva velikom broju ljudi jer se spustila na nivo zabave. Njoj se desilo isto što i punk muzici kad je prešla u Ameriku i postala pop muzika sa grupama kao što je Green Day. Ono što je najvažnije u konceptuali: ideja i misao je nestala i došla je dosjetka i humor. Ja ne želim da ispadne da ja kritikujem konceptualu, ideja konceptuale se pojavljuje još u slikarstvu u renesansi i poslije u romantizmu, kubizmu, futurizmu. Ona je uvijek prisutna u bilo kojoj formi umjetnosti. Nju će da zamjeni neki novi stil kao što se uvijek dešavalo u istoriji, ali njeno mjesto će biti uvijek važno.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
HADŽIHASANOVIĆ
Književnost je bila veoma važna u mom razvoju dok sam bio u Jugoslaviji. U Sarajevu smo se družili sa Miljenkom Jergovićem, Semezdinom Mehmedinovićem, Goranom Simićem… Međutim, prelaskom u Kanadu, zadnjih dvadeset godina nisam bio u mogućnosti da uživam u literaturi engleskog područja (iako dobro komuniciram na engleskom). Uglavnom čitam knjige iz umjetnosti i ono što mi je na stolu sad je Bad Boy, biografija o Eric Fischl. Prije par godina sam došao do knjiga Orhana Pamuka na našem jeziku. Mislim da su njegovi dometi u Istanbulu i Zovem se crvena impresivni.
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20-og stoljeća?
HADŽIHASANOVIĆ
Ima ih više: Matisse, Bonnard, Picasso, Bacon, Richter , Kiefer, Baselitz, Twombly, Scully…..
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
HADŽIHASANOVIĆ
Vizualan kultura nikad neće prestati, ona je uvijek utkana u arhitekturu, fotografiju, tv, film… Likovna umjetnost i slikarstvo će i dalje da postoje, slika neće biti tako važna kao što je bila u istoriji, ali njena magija i ljudski dodir druge umjetnosti ne mogu da zamjene.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
HADŽIHASANOVIĆ
Radim na velikim formatima slika na temu Romi i na seriji suvih igli koje izlažem u International Print Center New York u julu 2015.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
HADŽIHASANOVIĆ
Ja dijelim mišljenje afričkog umjetnika Williama Kentridgea da prva pokretačka snaga u crtežu i slikarstvu je slika-image, a ne ideja (ideja je dio književnosti). Kad ono što nas je natjeralo da nacrtamo završi, onda shvatamo da iza našeg rada stoje konceptualne ideje kao sto je politika, metafora za ljubav, starenje, zagađenost…..
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
HADŽIHASANOVIĆ
Ne mnogo, zbog distance, ali sam u kontaktu sa Ismarom Mujezinovićem. Mislim da je Narcis Kantardžić izrastao u originalnog slikara. U Srbiji važni autori po mom mišljenju su Anica Vučetić i Živko Grozdanić. U Bosni uživam da vidim akvarele Radenka Milaka. Jusuf Hadžifejzović i Aleksandar Bukvić su važni za umjetnost u Sarajevu.
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
HADŽIHASANOVIĆ
Kad bih to znali svi bi bili umjetnici.
[Template "blue" not found]