STRANE
Možete li nam reći nešto o načinu na koji ste otkrivali svoj talenat?
ZORAN ZELENIKA
Vjerujem da je ta priča o počecima umjetničkog djelovanja slična za dobar dio likovnih umjetnika. Također ne mislim da je posebno važna. Taj prvotni, pomalo naivni i počesto samozaljubljeni impuls, brzo se potroši. Nisam utjecao na nastanak svog ograničenog talenta, imao sam ga u džepu kada sam se probudio. Bitno ga je ne odbaciti, čime bi nesumnjivo odbacio važan dio nekog budućeg sebe, važno je učiti da budem iskren pred onim što me intrigira i uzbuđuje, jednostavno dati tom spavaču poštenu priliku da raste i pretvori se u nešto trajnije. No talent je zbilja samo početak, točka iz koje svjesnim pokretom nastaje crta. Više volim vještine i znanja iza kojih stoje greške, zablude, oklijevanja, stranputice i povrh svega tvrdoglavi proces istrajavanja u radu i učenju.
Ustvari, jedino njih i volim.
STRANE
Dajete li u vašem radu prednost formi, ili sadržaju?
ZORAN ZELENIKA
Sadržaju, ali bez kontroliranja i kultiviranja forme taj isti sadržaj, kao i svaki moj pokušaj usađivanja ideje u rad, ostao bi zaključan, nejasan i na kraju neizrečen. Forma je ključ za razumijevanje, njeni elementi su tu s razlogom i trebaju biti pod kontrolom umjetnika, svjesno uključeni u izgradnju konačnog rada.
STRANE
Picasso i/ili Klee i vaši uzori?
ZORAN ZELENIKA
Odabrat ću Kleea iz potpuno sporednih razloga – jer je introvert i jer je volio planine kako se vole ljudi. Također osjećam određenu bliskost prema njegovoj osobnosti punoj preispitivanja ali bez posustajanja. Zanimljiva je kombinacija koja kroz njegove radove progovara nekom pritajenom odlučnošću. Volim takvu mješavinu rezerviranosti i suzdržanosti, uparenih s potpunom predanošću svojoj umjetnosti.
Uzori?
Stalne uzore nalazim u svim umjetnicima koji predano stvaraju.
Ne znam vrijedi li to kao odgovor, ali mi se čini točnije od neke kratke liste imena.
STRANE
Konceptualna/suvremena umjetnost?
ZORAN ZELENIKA
U pravim rukama sloboda pri odabiru medija izražavanja koju umjetnici danas imaju je moćan saveznik u stvaranju izuzetnih djela, radova koji zbilja prelaze okvire svega što se nekad smatralo „umjetničkim djelom“. Umjetnici danas u svojim radovima efektno koriste vrijeme, bol, okoliš, miris, komunikaciju ili nedostatak iste. Sve te elemente koriste učinkovito, uključujući u svoje radove puno više od puke likovnosti i „ideje iza slike“. Koriste ih kako se koristi papir i olovka, prirodno, s puno majstorstva, znanja, uz snažnu potku ideja i asocijacija.
Moram priznati da me svijet suvremene umjetnosti ujedno fascinira i preplavljuje – na dobar način.
STRANE
Koliko je za vaš rad bitna književnost?
ZORAN ZELENIKA
Književnost je bitna uopće za zdravo življenje. Kao nepresušan izvor ideja, iskustava, informacija, humora i emocija, književnost u isto vrijeme potiče unutarnji rast, ali nekako i pojačava osjećaj skromnosti i stida pred vlastitim neznanjem. Osobno više čitam poeziju nego prozu. Ne bih znao zašto. Nekako mi je taj reducirani i sažetiji izraz poezije bliži i ostavlja dublji dojam na mene kao čitatelja. Oduvijek sam bio fasciniran količinom emocionalnog intenziteta, preciznošću osjećaja, vizualizacije, gotovo pa mirisa koje dobra poezija može prenijeti (kao i količinom patetike, samoljublja, ispraznosti i gluposti koje može prenijeti loša poezija, koju također na neki iskrivljen način – volim).
STRANE
Najvažniji likovni umjetnik 20. stoljeća?
ZORAN ZELENIKA
Nemam odgovarajući odgovor na ovo.
Dvadeseto stoljeće je prepuno snažnih umjetničkih pojava i radova koji su nastavili odjekivati kroz vrijeme do danas. Od nevjerojatnog opusa Pabla Picassa, slikarstva i teorije Wassilya Kandinskog, suprematizma Kazimira Maljeviča, slikarstva Francisa Bacona ili ostavštine Josepha Beuysa. Ne vidim kako uspješno raspetljati i valorizirati silnice utjecaja koje su ovi i mnogi drugi umjetnici ostavili u vremenu ispred sebe.
STRANE
Vizualna kultura danas i budućnost likovne umjetnosti?
ZORAN ZELENIKA
Ograničio bih odgovor na naše okruženje gdje je razina likovne kulture, kao i briga o istoj na sramotno niskim granama. Razlozi su mnogi u ovom loncu nemara i prisilnog zaborava, a krenem li ih nabrajati završit ću u lamentiranju pretjerano sličnom svakodnevnim jadikovkama o „kako nam je i gdje idemo“. U školstvu se proučavanje likovnosti svelo na fusnotu – sitni, simpatični, nevažni i šareni dio mozaika opće kulture kroz koji se uglavnom treba protrčati. Vjerujem da je danas stvarna vrijednost širenja znanja likovne kulture u temeljima koji se mogu postaviti u mladima kako bi im to znanje pomoglo pri razumijevanju i ocjenjivanju sve bujnije rijeke vizualnih sadržaja koje svakodnevno konzumiraju – uglavnom bez ikakvog kritičkog prosuđivanja. U odnosu na njenu vrijednost ne mislim da je likovna kultura dovoljno cijenjena i njegovana.
Bilo bi dobro da svi koji žive i rade u sferi likovne umjetnosti u svojim postojećim ulogama preuzmu veći komad odgovornosti uz veću dozu hrabrosti. To je nešto što bih (uz prijekoran pogled) preporučio prvo sebi.
Alternativa je plutanje uz povremeno grcanje pod valom.
STRANE
Na čemu trenutno radite?
ZORAN ZELENIKA
Pripremam izložbu crteža na kojoj radim od početka ove godine.
Usput razmišljam o galerijama gdje bih je mogao izložiti, kao i treba li mi sve to.
Možda ih jednostavno podijelim prijateljima i poznanicima preko socijalnih mreža.
STRANE
Kako nastaju vaša djela?
ZORAN ZELENIKA
Vrlo jednostavno.
Zamislim i nacrtam.
Imenujem, dam svemu značenje pa ga kao zaboravim jer ne želim drugima uskratiti davanje njihovog. U crteže namjerno ugradim puno truda, misli i vremena. Volio bih ugraditi i više. O crtežima razmišljam, crtam ih u sebi prije svega. Imam niz malih notesa, rasutih posvuda gdje se redovito znam zateći. Sadržaj im je bolno nasumičan i nečitljiv. Oni su „slobodna zona“, tu ne postoji greška i premišljanje, samo prazan prostor za bilježenje misli u obliku zapisa ili brze skice. Blokovi su kao audicije za glumce u predstavi, tu tražim elemente koje ću uključiti u crteže, no i pokušavam pročistiti njhov oblik i značenje. Crtanje konačnih radova je drugačiji proces. Njih sam obično ili višestruko brzo skicirao ili jednostavno na zadovoljavajući način uobličio u mislima prije nego sjednem nad papir, ovako se zavaravam kako ne skačem u nepoznato.
Ono što preostaje je crtati, nekad satima, nekad danima. Crtanje je za mene uglavnom prostor razmišljanja, mjesto traženja odgovora na sumnje ili mjesto gubljenja i nalaženja značenja u onom što radim. Rijetko je mirno, ako jeste ikad. Još uvijek se nisam, a možda nikad ni neću, naviknuti na to kroćenje samog sebe u beskonačnim repeticijama, mirnom disanju i posturi koje zahtjeva crtanje finih detalja.
Ponekad je taj papir beskonačna rupa puna sumnje koja na sve odgovara sa „ne“, a ponekad je kao Soba iz filma „Stalker“, A. Tarkovskog, prostor koji ispunjava želje i daje odgovore, u koje u isto vrijeme želiš, a ne možeš vjerovati.
STRANE
Pratite li likovnu umjetnost u regiji?
ZORAN ZELENIKA
Ne pretjerano revno, ali da. Pratim sve značajnije regionalne kulturne institucije i medije na socijalnim medijima, pa koliko stignem čitam vijesti i osvrte na kulturna događanja. Uvijek ima zanimljivih autora i radova. Kao nešto što mi je privuklo pažnju bih recimo izdvojio radove tuzlanskog autora Emira Šehanovića – Esha, objedinjene pod imenom „Take three deep breaths“.
STRANE
Kako u djelu “uhvatiti” vrijeme u kojem djelo nastaje?
ZORAN ZELENIKA
Varkom.
Sad koga se tu vara, to je pitanje.
