DOBIJAŠ OVE IZBORE
Vidim te kako protestuješ
ispred kapija mojih zastarjelih slutnji
što su sklone jurenju zločinaca.
Protiviš se mojoj institiuciji straha
koja dijeli zemlju, fokusira nasilje
i uvodi riječ „anskioznost“
tamo gdje treba da kažemo:
bojim se, i sama sam.
U tvojim rukama transparenti plama
čine te transparentnim i povjerljivim,
takvi su agenti večeri
koje mogu trajati godinama.
Zaobilaziš kordone
mojih zaključaka, mojih laži, savjeta mojih drugarica,
probijaš se kroz opne zarasle kože,
mjesta na kojima sam učestalo trajala
kao zvijerka, kao dijete.
Za tobom čuje se glas iz megafona:
Život, ne preživljavanje!
Tranzicija je još jedna izmišljena riječ
za trgovinu našim vremenom –
znaš da nama vladaju nevidljivi procesi.
Tih si kao slikar, jasan kao pjesnikinja
koja živi poslije požara
i osjeća da nema života bez vatre.
Pališ sud diktatora u meni,
miriš moje narode i ulaziš u zemlju
koja ima sve da od sebe živi,
u kojoj raste duše
za izvoz.
Svijet se otvara ka njoj,
gledaj kako naše usne
dodaju vrijednost pasošu.
Kao i svugdje, mrak je oduvijek tu,
ali sva su čudovišta samo bića straha.
Zato otkrivam stare i nove puteve
i ulična rasvjeta
uvodi se i do najudaljenijih sela.
Voz tutnji kroz predjele
koje naseljavaju srećni ljudi.
Znam, sve se ponavlja po ko zna koji put u istoriji.
Ovaj put, mi pobjeđujemo.
