rijeka teče i odnosi srca,
srca rado odlaze s rijekom.
uvijek sam željela da budem rijeka
bistra, prozirna.
da mi lice bude rijeka
prste kad pružaš prema mom obrazu
da mi usne budu rijeka
u koju spuštaš zemljana stopala pogleda
dok me uvodiš u mene
rijeku
i izlaziš
čist,
kao što sam ja.
na svijetu postoje stvari poput dijamanata,
stvari o kojima ne znam ništa,
stvari.
moje želje prolaze kroz mene kao smrt.
potpuno.
moje želje nemaju sa mnom ničeg zajedničkog
osim mog tijela,
osim tvog
tijela.
gotovo otmeno prezirem nakit
koji nosim, ali
koliko god tanak bio lanac
oko mog vrata,
oko tvog
vrata,
to nije lanac koji puca.
moje želje prolaze kroz mene kao život.
potpuno.
ili samo pređi preko toga.
postoje životinje i ljudi,
živi u svijetu.
i crkve, i farme
za žive u svijetu.
postoje gluvi, i slijepi,
ubogi u svijetu.
velika nada na kraju
prekinutog konca.
postoji i igla,
u sijenu.
ti budi jastuče
al’ lako je pregaziti
plitki potok slatkih suza.
u njemu se ogledaju
samo lica
naše pjesme,
dječja lica.
Fotografija: Igor Jerković