• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Marija Dragnić, pjesme

Autor/ica: Marija Dragnić
marija dragnicpjesme
Objavljeno: 15.06.2016

 

 

Gorko senzualno

Samoća počinje
Našom paralelom
I umnožava se do beskraja
U kom se diramo
Kako smo pokušali JEZIKOM
I jezikom-
Pomislila je.
A onda se sjetila da, ipak, nije ništa
Pokušala .
I pomirljivo je spustila tanke prste u gaćice.

 

Mi nikada nećemo (p)ostati

Mi nikada nećemo postati bivši ljubavnici.
Ja ne želim da znam šta je odlučnost
Ti žeđaš ideale.
Mi ne ubijamo.
Mi ginemo.
I kažemo-
Hvala!
Tu prestaje razmjena polova
Dva ushićena hermafrodita.
Tu, gdje je počeo rat-
Tješim se.

 

Hobotnica

Jezik palaca
Siječem ga
Oštrim skalpelom tišine
Precizan je rez
I savršeno besmislen
Raste sa svih strana
Zove ispod kapaka
Viri iz ušiju
Nemam više nokte
Sve to je jezik
Pipci vječnog htjenja
Vječito bez plijena
Probija koljena
Pruža se niz stopala
Čeka da samo pokušam da vodim ljubav
Utroba se grči
On igra
Zove-
Roni!
Mastilo ispuštam
Da se spasim
Nek palaca u tami
Bezzubnik predator

 

Skini se!

On kaže-
Skini se i piši!
On se skine
I ja se skinem
I pišem
Gleda me
Ne može da podnese tipkanje
Pipkanje
Sa daljinom u meni
Do koje nikad ne probija
Ustaje
Go i nimalo krut
Ali jezivo odlučan
Uzima i mene i
Zagrijanu mašinu koja je postala
Moja pohota
Moja nježnost
Moje meso
Misao
Smisao
Samo jednim hitrim pokretom
Izbacuje nas kroz prozor bez zavjesa
I opet sam na tlu
Razlupana
Gola
Oko mene
Krv
Blato
Slova
Prokleta slova.

 

Lavica lovi

I vrebam
I kružim
I prilazim
I rastežem
I tu sam
I skačem
I dotaknem
I pobjegne
I opet
Vrebam
I kružim
I bliža sam
I razvlačim
I skačem
I ne hvatam
I opet
Vrebam
I kružim
I kružim
I kružim
Samo da ne prestane
Jer ako Mu donesem iskasapljen plijen
Metafora postaje prosta
Pjesma ljubavna
A nisam zamislila da On bude baš
Lav

 

Savršeno zadovoljstvo?

Zavaljena sam
Izmrcvarena
Duša mi izviruje iz podočnjaka
Ruke umorene
Od ispruženosti
Noge malaksale od
Međusobnog utrkivanja
Utroba izmorena od autoironisanja
I metautroba spremna za san
Pored mene
Čovjek
Od snažnih mišića, kostiju
Brze, moćne krvi
Ne stiže da me želi
Moja ravnodušnost ga prestiže
I ogromna nježnost
Koju dijeli sa svijetom
Danas sam se strasno bacila na bjelinu
Valjala se uzbuđeno preko tvrdih stranica
Danas sam dotakla sve
Nečim posle noktiju
I sad samo gledam
Iz jalove blizine
Jedan cijeli život
Što pored mene
Potpuno sam
Tone u san

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Marija Dragnić, jedna pjesma
Marija Dragnić, jedna pjesma, poezija

Autor: Marija Dragnić

Poezija ljeta: Marija Dragnić
Poezija ljeta: Marija Dragnić, poezija

Autor: Marija Dragnić

Marija Dragnić, jedna pjesma
Marija Dragnić, jedna pjesma, poezija

Autor: Marija Dragnić

Marija Dragnić: O tijelu i duši (četiri pjesme)
Marija Dragnić: O tijelu i duši (četiri pjesme)..., poezija

Autor: Marija Dragnić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić