Bebop
Proučavati ljubav u mom prisustvu je nezahvalan posao. Lupež je naučio dovoljno trikova da igra traje duže od tvog života. Kiša žileta najavljuje proljeće. U mom zagrljaju umire ono najslađe, ono za šta ste živjeli. Niko se ne zna ispružiti kao ti, postaviti tijelo u izlog pogleda i uživati, ničiji vrat kao tvoj ne priziva ruke. Ti ćeš odrediti vrijeme. Instrument sam tvog uništenja i jednom ću zbog toga biti proučavan. Ja sam jazz band koji će odsvirati tvoj oproštaj. U mojim rukama si sigurna.
Darovi
Vrijeme je da nešto razjasnimo: glasovi ogrnuti vjetrom smatraju da se ovdje radi o magiji. Obrazovan sam i naučen prigodnom ponašanju. Pa ipak, istina je da stare lekcije sve više zanemarujem. Poput zvijeri se bacam na tvoje darove i ne pada mi na pamet da se zbog toga izvinjavam. Maniri ne znače ništa nakon decenije u kavezu. Jedina slika koja bistri um su prsti oko vrata i prsti u mesu. Moji razlozi su valjani. Ni instinkti mi nisu prosječni. Popratne detalje prepuštam poeziji. Neka se pripiti pjesnik dobro zamisli i odabere prave riječi.
Zidovi
Tvoja ljubav je poput moje i ona prestaje tamo gdje počinje okrutnost odluka. Konačnost je napokon vidljiva. Četrdeset godina napuštanja i pronalaženja i evo nas na prozoru, iza zavjesa, čekamo pticu da oslobodi svojom pjesmom.
Snovi o aerodromima kao poveznicama između sjećanja u magli koja mogu poslužiti kao izgovor ali nikako i objašnjenje zastrašujuće praznine. Od sjećanja do aerodroma ni osmijeh nije ostao. Tvoj eho u meni odzvanja. Ledeni zidovi orgazama tijelo uče da zaboravi. Treba biti zahvalan, nikada to smetati s uma, za ljubav budućnosti i prave poteze. Dobronamjernost i dobročinstva su potezi koji ne smiju ostati neprimjećeni. Rituali su koje treba slaviti čak i kad se podrazumijevaju. Posebno tada.
