ljeto (adagio života)
sve miriše kao otok.
dok ližem sol s tvojih kapaka,
naši dani nisu dekadencija
ataraksija
je pojam bez sadržaja.
na tvojim prstima okus lubenice
lijepi se za kožu, slatko
kapa po bedrima
dani urastaju jedan u drugi i evo –
već je nedjelja.
u smiraj dana
držim ti glavu u svome krilu, moj trbuh je posuda
treptaji tvog srca ritam su riječima, plutaju uzvodno
do vršaka prstiju
ujutro ćeš ih razbacati po papiru
sagraditi novi labirint beskonačnosti
da se u njemu potražimo ljubavi
spoznaja (što riječi imaju s tim)
pozvat ću te na ručak.
zavirit ću u recepte na instagramu, pogledati videa
kupit ću vino, za posebne prilike
odjenuti nešto drugačije od trenerke
neću ti reći
kako je divan ovaj svijet
kad ga s tobom dijelim
jutarnji moto (nakon kave samo mogućnosti)
zamoli zahvali zanijemi zareži
poludi pokušaj povjeruj promijeni
surađuj sanjaj sunovrati se spazi
nadaj se najebi naradi nagradi
rasti rasplamsaj raduj se ražesti
zavoli zavedi zasladi zajebi –
sve u životu
radi u pravoj mjeri
u meni raste (djeca hodaju po gradu)
svaka riječ je digresija
svaka pjesma didaskalija
svaka rana detoksikacija
svaka knjiga demistifikacija
svaka spoznaja deratizacija
svaki korak rekuperacija
svaka mantra zajebancija
svaki stih penetracija,
koža je tetovaža bez tinte
oči su ogledalo bez slike
rađam se kao riječ iz unutarnje bitke
gazim ne hodam, grabim ne pitam
ima tih dana kad pomislim da sam posustala
zaronim u more i opet sam nepobjediva
na usnama vječiti krik
zaraznih pitanja
učim, rastem, bit ću velika
