Guzice
Poviše kuće su tračnice.
Tako je od kad znam.
Kad prođe vlak, ne čuje se televizija ni naši glasovi, ali mi ipak nastavljamo govoriti jer nam je to normalno. Drugi koji ne žive kraj tračnica to ne mogu i zašute dok prolazi vlak. Neki se boje jer se kuća onda trese i pitaju Šta je ovo, majke ti?
Postoji putnički vlak, teretni vlak i guzice.
Guzice su isto teretni vlak, samo su vagoni zaobljeni pa izgledaju kao guzica. Kad prolaze guzice mi otrčimo iza kuće i deremo se Guzice, guzice, guzice! najjače što možemo, tako da nas se čuje.
Uglavnom nas čuje samo moja mater koja nas onda potjera.
***
Ispod kuće su isto tračnice.
Druge, što vode do tvornice i do mora. Tamne su, uljaste i mirišu na naftu. Ljeti hodamo bosi po vrelim tračnicama s ručnicima preko glave. Ako nismo sigurni da dolazi vlak, prislonimo uho na tračnice i onda ga čujemo. To rade i Indijanci u filmovima. Mi živimo u Ind. zoni, tako piše na metalnim pločama kraj ceste. Mater kaže da to piše Industrijska zona, a nije nego Indijanska. Ona misli i da je riječ guzica nepristojna. A nije. Npr. ja se nikad ne naljutim kad mi netko kaže Ajde u guzicu!
**
M. ima velike sise i guzice.
To govore svi muški i smiju se. Na moru, ona jedina od ženskih ima gornji dio kupaćeg kostima i sakrije se iza bora dok oblači majicu. Kad je netko od muških uhvati za guzicu, ona drekne Mali, zalipit ću ti trisku! i nikad to ne napravi. Mislim da je zato nitko ne doživljava.
Ja isto imam gornji dio, ali ga još ne stavljam.
Mater kaže da mi ne treba.
***
Zimi mater i ja idemo pored tračnica i skupljamo zrno po zrno kukuruza koji se prospe iz teretnih vlakova. Ona ga poslije daje kokošama. Prestajemo sa sakupljanjem kad napunimo barem pola vreće ili kad ja kažem da sam se umorila.
Kad je pitam Šta se prevozi u guzicama? ona nikad ne odgovori. Jer me ne doživljava. Ili nema pojma, kao ni za Ind. zonu, samo neće da prizna.
Ponekad sanjam kako se kukuruz prosipa iz guzica i mater i ja ga grabimo šakama. Kad se probudim, na podu ne bude ničega.
I bude mi ža’.
***
Kad odrastem kupit ću materi punu guzicu kukuruza, ili još bolje cijeli vlak.
I pustiti da se prosipa.
***
Gornji dio s crvenim trakama i perlicama stavit ću čim dođem do mora.
Iza bora.
Kao M.
Dok me nitko ne gleda.
/Male stvari, 2016./