Otac
Čula sam
Otac puca po šavovima.
Šutke.
Skrojen da izdrži
Puca po šavovima
Bez svijesti da se smije plašiti,
Bez znanja da ga smije glasno boljeti
Bez mudrosti da se može ljutiti.
Otac puca po šavovima
Po zadatku.
Po naslijeđu.
Šavovi pucaju
On i dalje zateže konce
Ne vidi
Izdubljene
Tetovirane
Vlastite mape strahova.
Otac puca po šavovima
Rašiva vidokrug u kojem stojim.
Kvadratura rodilišta
Kuće
U maminom rodnom mjestu
Imaju rebra i zastore na stidnim mjestima.
Očevu kuću
Izbrisali su saveznici.
Izbjeglica po rođenju.
Mjesto zbjega
Nije mi otkrio.
Djedovu kuću
Objasnili su mi.
Kazali su: tamo nema ničega.
Moram im vjerovati.
Ni djeda nije bilo.
Nema kamena ni rebra koji se sjećaju.
Kuća u kojoj sam rasla
Presvučena je.
Nema nabora.
Sa nje su sastrugana sjećanja.
Nebo iznad
Ogromno je.
Između mene i neba
Mama drži rebraste zastore.
Kad se osamim
Volim ih podizati.
Nebo je jedino rodilište koje znam.
Okvir
U sretnim zemljama
Na buvljacima
Kolekcionari kupuju
Nepoznata lica
Nepoznatih vlasnika
Nepoznatog autora.
Kolekcionari tuđih sjećanja
Lupom detaljno prelaze
Životne mozaike nepoznatog
U crnobijelom formatu.
U manje sretnim zemljama
Na buvljacima
Kolekcionari kupuju okvire
Redaju ih po zidovima.
U dobrim nedjeljama
Na buvljacima
Otkupljuju okvire s vilerom
Pažljivo ih odvajajući od suštine
Bockane orginalnim koncima.
U nekim zemljama
Grade kuće sjećanja
Digitalnu naseobinu siromašnih i raspamećenih.
Mi sjećanja čuvamo
U centrima za identifikaciju
Strepeći od pogrešne uniforme
Stisnute u okvir
O kojem je jedino majstor puno znao.
