• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Sanja Milovac: Dolina tišine

Autor/ica: Sanja Milovac
dolina tišinepoezijasanja milovac
Objavljeno: 09.01.2019

 

Noć u pustinji

Zidovi su pali.
Put je otvoren.
Protočnost koja titra kroz strah da ću se ozlijediti,
ljepota koja dodiruje ožiljke.
I vjetar lagano prolazi utrobom, zmija mirno putuje, a
crni gavran jede mrvice kruha koje su ostavljene za njega.
Možda me povedeš.
Možda zajedno proživimo noć u pustinji –
tada ću sjesti gola nasuprot tebe…
lijepa i stopljena sa svemirom.
Ako me i ne povedeš –
postojiš.

 

Rađanje

Na površini rijeke Mekong tražila sam odgovore – stabla su plutala, brodovi tiho nestajali u daljini, virovi upijali divlje izraslo bilje… A mutna rijeka ostala je nijema.

Susrećem ljude koji su život spakirali u torbu i krenuli na put s vlastitim bićem. Njihova glazba, knjige, priče… gusta brada i kovrče, bradavice koje se naziru kroz majicu, široki osmijesi ili dubok, zamišljen pogled – spajaju nas na trenutak…

Kada mu je umrla žena s kojom je proveo “više od 40 predivnih godina” odlučio je upoznati Indiju. Nazdravili smo ljepoti života.

S nepunih 19 imala je potrebu otkrivati sebe i svijet. Dugo smo se grlile na rastanku.

June je na cesti upoznala Juna – da su ostali u istoj zemlji, možda se nikada ne bi sreli. Pjevali smo, plesali i slavili čaroliju susreta.

Svako toliko potražim mirno mjesto i zagledam se u rijeku koja ostaje nijema. Nježno mi otvara i raznosi vrelo emocija… a jedini odgovor jest jasan odraz moga bića –
bolno je i lijepo osjećati ženu koja se ponovno rađa.

 

Zagrljaj praznine

Lišće podrhtava,
pale se svjetla,
zvukovi grada dopiru u tišinu prostora
gdje prebirem po riječima.
Ne razmišljam puno.
Prepuštam se papiru – da grafitni trag ocrta ono što ne mogu izraziti…
Bol?
Gubitak?
Tuga?
Nemir?
Postoje noći, poput ove, kada niti čaša crnog vina,
niti knjiga,
niti glazba,
niti prijatelji
niti ljubavnik –
ne mogu zamijeniti potrebu da snažno zagrlim vlastitu prazninu.
Nečujan vrisak prelomio je zrak.

 

Portret

Ponekad zamišljam bjelinu –
čist, bezbrižan prostor.
Uskoro nakon te misli… u nju upada gusta, crna boja –
kapljice se raspršuju, preuzimaju priču i simboliziraju zatvaranje,
potrebu za zaštitom.
No, dok se boje tako pretaču kroz moć i slabost,
u sukobu bijelog i crnog –
sama od sebe nameće se jednostavnost,
želja za igrom.
Poput slikara na velikom platnu – razlijevam crvenu
koja se hvata u zagrljaj s crnom.
Bijela polako opet počinje disati…
Zelena daje notu buđenja i rađanja,
žuta me poziva da bosih stopala dodirujem zemlju i plešem…
ljubičasta me čini staloženom,
narančasta razigranom,
a plava prožima i povezuje čitavu kompoziciju.
Kad pogledam unatrag – shvaćam da niti jedna boja nije nestala..
sva su stanja prisutna, no izmiješan sa životnim iskustvom,
promijenio se doživljaj.

 

Hemingway

Nepoznata cesta vodi u novo iskustvo.
No, što ga više tražim
to mi je dalji –
tražim ga u uličicama Stare Havane,
u okusu daiquirija i
mojita,
u dimu cigare,
u lokalnoj krčmi
u planinama –
u ritmu salse i rumbe,
u letu kondora.
Putovali smo zajedno Kenijom i Španjolskom,
susreli se u jednostavnosti
slika i rečenica –
zbližilo nas je njegovo samoubojstvo
i udaljio odnos prema ženama.
No, uvijek je bio tu da me podrži onda kada se
ne bih mogla izraziti.
I sada je ovdje, iako to ne osjećam,
ohrabruje me da nastavim
putem koji nema putokaza.

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Sanja Milovac: Okus mladog lješnjaka
Sanja Milovac: Okus mladog lješnjaka, poezija

Autor: Sanja Milovac

Sanja Milovac, jedna pjesma
Sanja Milovac, jedna pjesma, poezija

Autor: Sanja Milovac

Sanja Milovac: Oproštaj na obalama Gangesa
Sanja Milovac: Oproštaj na obalama Gangesa, poezija

Autor: Sanja Milovac

Sanja Milovac: Prostor bez signala – zapisi iz šume
Sanja Milovac: Prostor bez signala – zapisi ..., poezija

Autor: Sanja Milovac

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić