Ljudi me nazivaju raznim imenima, od kojih je najzvučnije i najupečatljivije ono: „Manijak“. Ja nisam ona vrsta manijaka koja siluje žene. Nisam ni ona vrsta koju možete naći oko dječijih igrališta s kesom bombona. Nisam ni Željin manijak ako ste na to pomislili. Ne, ja nisam ni u kojem slučaju takav, ja jednostavno volim žene kao i drugi muškarci, možda na malo ekstremniji način. Uz naziv „manijak“ dodao bih „seksualni“, jer je moja maničnost usmjerena samo u prekomjernoj seksualnoj potrebi. Svaki sekund mog života prolazi u razmišljanju o ženama, to je moj heroin, moja vrsta opijuma. Svi me gledaju s gađenjem, a ni ne znaju da se oni isto tako gade meni, odvratni licemjeri! Posmatram njihove isprazne patetične živote, ispunjene lažima i dosadnom svakodnevnicom. Prolaze kroz život u monotonoj rutini, bez potrage za onim što bi ih ispunilo u potpunosti. Oni su ti koji bi meni trebali da zavide; moj svaki dan donosi nova uzbuđenja. Od samo jednog pogleda na ženska stopala čitav moj svijet se okrene, tijelo zatreperi, a duša užari.
Živim od mizerne, ratne invalidske penzije, možete i pretpostaviti o kakvoj se mentalnoj invalidnini radi. Živim vrlo skromno, na hranu trošim minimalno, nemam te niske potrebe stomaka. Ne uživam u alkoholu ni cigarama, droge me ne zanimaju, rekao sam vam već, žene su centar mog univerzuma. Živim u malom jednosobnom stanu na Stupu, sam, uvijek sam bio sam.
2
Juče sam ušao u tramvaj oko četiri sata, kad je u Sarajevu najveća gužva. Tramvaj je bio pun kao kutija šibica, ljudi su stajali zbijeni jedno uz drugo kao sardine u konzervi. Probijao sam se kroz masu i gledao u crvena, znojem oblivena lica ljudi. Ljetna vožnja tramvajem u ovakvoj gužvi stvarala je paklene muke. Svi su jedva čekali da izađu, a ja sam gledao žene. Pored prozora, sjedila je mlađa djevojka, duge plave kose, bujnih grudi, koje su izbijale iz dubokog dekoltea majice. Posmatrao sam kako se jedna kapljica znoja spušta polako niz vrat, da bi na kraju završila između sastava grudi. Čitavo tijelo mi je uzavrelo od pomisli da joj poližem tu kapljicu. Ljudi ne shvataju kakve čari ima znoj i njegov miris kod žena. One ga prekrivaju dezodoransom i raznolikim parfemima, što je za mene velika šteta. Okretao sam se po tramvaju kao uzbuđeni pas, njušeći po zraku razne mirise žena. Svaka je imala svoj posebni miris i svaki je za mene predstavljao novo uzbuđenje. Nije bitno koji je cvijet ljepši, bitno je da svaki miriše svojim mirisom.
Sa moje desne strane stajala je žena od oko četrdeset godina. Imala je crnu kosu ošišanu na paž, ispod koje su izvirivale okrugle crvene minđuše. Nosila je kratku bordo crvenu haljinu, koja je bila pripijena uz punije tijelo ukrašeno oblinama. Crveni karmin isticao je njene uske ispućene usne. Bio sam kao razjareni bik, unervozio sam se i teško sam disao. Kurac mi se ukrutio, a uzavrela krv udari mi u lice. Polako sam se probijao kroz gomilu, prilazeći joj s leđa. Konačno sam stajao iza nje. Kako je nova rulja ljudi ušla na idućoj stanici, tako sam se i ja pod njihovim pritiskom, suptilno tijelom pribio ženi u crvenoj haljini. Osjetio sam kako mi se kurac usadio između njenih velikih guzova. Osjetio sam mekoću njene kože ispod tkanine. Glavu sam naginjao iznad njenog vrata, upijajući svaki miris njenog tijela. Počeo sam se nenormalno preznojavati i kolutati očima od zadovoljstva. Padao sam u trans i bio sam nadomak da svršim.
Krajičkom oka sam primijetio da me jedna djevojka posmatra. Nabrala je obrve i gledala me kroz usko otvorene kapke. Odjednom je zaprepašteno širom otvorila usta i oči i uperila prstom u mene.
– Manijak! Gospođo, ovaj perverznjak vam dahće iznad vrata!
Žena u crvenoj haljini se okrenula i pogledala u moje zajapureno lice, koje je odavalo moje požudno stanje. Ošamarila me i odgurnula od sebe.
– Fuj gade odvratni, sklanjaj se od mene!
U gužvi se stvorila panika koja prouzrokova nove dimenzije nerazumijevanja. U gomili se pročulo da sam lopov i džeparoš i ljudi su me počeli gledati s još većim prezirom. Tramvaj se zaustavio na idućoj stanici, a jedan krupni momak, u majici bez rukava, uhvatio me snažno za vrat i izbacio iz tramvaja. Sapleo sam se na zadnjoj stepenici i nezgodno pao na koljena. Krupni momak je prišao i šutirao me u guzicu, a moje lice se spoji s asfaltom. Iz tramvaja sam čuo samo glasne zvukove osude, a iza prozora sam vidio stotine očiju koje su me posmatrale s čistom mržnjom. Skočio sam na noge i trkom počeo bježati. Nije me niko ganjao.
Hodao sam Ferhadijom, povrijeđen i razočaran. Najviše me pogodilo to što me gospođa u crvenoj haljini odbila s gnušanjem. U ljetnim danima, Ferhadija je bila ispunjena ljudima. Pogled mi je letio od žene do žene, bilo ih je u izobilju. Išao sam ispred djevojke koja je nosila kratki šorc. Visoka peta transformisala joj je noge i guzicu u savršenstvo. Uz svaki korak, guzovi su poskakivali, a meni je mozak proključao. Ispred nje uočio sam jednu ženu, u dugoj crnoj haljini do poda. Na glavi je nosila hidžab, a preko ramena torbu od platna. Gledao sam kako se povremeno ispod haljine ocrta vitko tijelo, što mi dodatno uzburka maštu. Pokrivene žene, muslimanke, privlačne su mi na specifičan način. Mašta mi se razbukta od pomisli kakva se kosa nalazi ispod marame, kakva se guzica i sise nalaze ispod haljine. Živim u sredini punoj predrasuda, nacionalizma i raznih bolesnih oblika nerazumijevanja i tabua. Jedni se zgražavaju na „moderne“ razgolićene žene, dok drugi preziru „primitivne“ pokrivene žene. Nikada nisam mogao da razumijem takva razmišljanja; u meni svaka žena raspali vatru požude na specifičan način. Žao mi je kada vidim da muškarci traže žene po nacionalnom ili vjerskom ključu. Jedan voli Srpkinje, jedan muslimanke, a jedan Hrvatice. Njihovo nacionalističko ludilo ih je oslijepilo, ne shvataju da se ispod maske nacionalnosti nalazi ŽENA, svaka posebna na svoj način. Pogledaj samo raznolikost boja, šara, i beskonačnih dubina zjenica oka kod žena. Pogledaj samo koliko različitih oblika i veličina ima ženskih grudi. Pogledaj mnoštvo mršavih, vitkih, oblih i popunjenih tijela. Pogledaj samo savršenstvo biološke estetike u ženskim nogama, a na kraju pogledaj između tih nogu, predivnu i jedinstvenu pičku. Svaku ženu krasi unikatni oblik i miris pičke. Da li možeš po obliku pičke prepoznati da li je srpska, hrvatska ili muslimanska? Naravno da ne možeš, jer svaka je jedinstveni kosmos beskonačnih uživanja i nije ograničena plitkim nacionalnim identitetom. Bolesni bijednici, za kojih sam ja odvratni perverznjak i manijak, uopšte nisu svjesni svoje nacionalističke perverzije i manijakalnosti.
Stege ograničenih razmišljanja o ženama, naročito su izražena kad su u pitanju tjelesne „mane“. Predebela, premršava, ima kriv nos, male sise, krive noge, preniska, previsoka, jednostavno ružna. Nikada nisam pronašao odbojnu i ružnu ženu. Neka možda ima klempave uši, ali zato ima graciozne prste, neka nema uzak struk, ali ima predivne krupne oči. Svaku ženu krasi nešto što je čini izuzetnom i što ti usmjeri krv među noge.
Došao sam do velikog parka i sjeo na klupu koja je bila okupana debelim hladom. Pored mene je sjedila mršava djevojka, nižeg rasta. Imala je kratku crnu kosu, krupne crne oči, kratak i mal nos i tanke usne premazane ljubičastim karminom. Nosila je crnu majicu na bretele i kratku suknju. Imala je dvadesetak godina. Čitala je neku knjigu, vrlo skoncentrisano. Gledao sam kako joj se sise podižu tokom disanja ispod majice. Bile su veličine narandže, savršeno oble, besprijekorne. Svaki pokret dugih crnih trepavica, bio je graciozan kao pokret leptirovih krila. Svako malo, polako je premještala nogu preko noge. Poludio sam od ovog prizora. Čitavo tijelo mi se unervozilo, a u mozak kao da mi je neko nasuo kipuću vodu. Kurac mi se toliko ukrutio da sam imao osjećaj da će eksplodirati. Nisam se mogao suzdržati. Zavukao sam ruku u gaće i počeo manično drkati. Puls mi se ubrzao, a prve kapljice znoja izbiše mi na vratu. Počeo sam sve brže disati i uzdisati, ali ona to uopšte nije primijetila, bila je udubljena u čitanje. Pao sam u trans, drkao sam sve sumanutije. Desnom rukom sam je uhvatio za sisu; ona se trznu i skoči na noge, a knjiga joj pade na pod raskupusana. Počela je trčati i vikati: „Manijaaaaaaaaak!“ Osjećao sam se kao da me neko polio hladnom vodom, samo sam ustao i otrčao u suprotnom pravcu.
3
Sada je vrijeme da vam ispričam o Anji. Većinu svog dana provedem u voajerskom zanosu. Anja je živjela sama u stanu pored mog. Pratio sam svaki njen korak; znao sam svaki detalj njenog života. Radila je kao operater u Telekomu, od osam do četiri, što znači da je moje uhođenje počinjalo krajem njenog radnog vremena. Čekao sam je svaki dan, na klupi nedaleko od ulaza u Telekom. Sjedim na klupi, uvijek nestrpljiv kao pas koji čeka svog vlasnika. Kada se pojavi na vratima, čitav svijet se oko mene ugasi, a prema njoj se usmjere i izoštre sva moja čula. Kroz metalnu rešetkastu ogradu posmatram njenu valovitu, dugu, smeđu kosu, kako poskakuje svakim korakom. Gledam bez daha u njene krupne braon oči i duge uvijene trepavice. Njen modiljanijevski izduženi vrat uvijek su ukrašavale biserne ogrlice. Male savršene grudi, uzak struk, i široki kukovi, bili su estetsko i erotsko savršenstvo. Duge noge ispod tamnih najlon čarapa ispunjavale su sve moje fetišarske fantazije. Visoka peta štikli, bila je kruna njenog božanskog izgleda.
Nakon posla, obično bi se nalazila sa svojim odvratnim momkom u obližnjem restoranu. Posmatrao bih ih izvana kroz prozore restorana. Ona uvijek vesela i nasmijana, u podaničkoj poziciji, kao umiljata mačka, a on, smrdljivi pokvarenjak, prema njoj hladan i bezosjećajan. Srce mi se slamalo kada bih gledao ovaj prizor, nju sam obožavao, a njega sam mrzio. Nakon ručka, otišli bi u njegov stan i tu bi moj voajerski pohod završio.Vratio bih se kući, prepun fantazija o Anji. Legao bih u krevet i drkao do kasno u noć.
—
Danas sam odlučio napraviti novi korak. Gledao sam kroz špijunku kako Anja odlazi na posao, a nakon par sati, ušao sam u njen stan. Pitate kako? Vrlo jednostavno, posjedujem kopiju njenog ključa, ali vam ne želim baš otkriti priču iza toga, mogli bi pomisliti svašta o meni. U stanu me dočekala prijatna aroma dobro poznatog Anjinog parfema. Stan je imao dnevnu i spavaću sobu, kuhinju i kupatilo. Zidovi su bili prekriveni svijetlo sivim tapetama na kojima se nalazio plavi orijentalni ornament. Ušao sam u spavaću sobu. Relativno velika prostorija, u desnom dijelu se nalazio krevet s čupavim crvenim prekrivačem i velikim crvenim jastukom. Pored njega je stajao veliki smeđi široki ormar. Odmah pored vrata s lijeve strane nalazio se radni sto s kompjuterom. Otvorio sam ormar i pregledao Anjinu garderobu. Prvi put sam vidio svu tu odjeću bez Anje u njoj. Otišao sam do kupatila i pored veš mašine pronašao najveće blago, korpu s prljavim vešom. Odnio sam je u sobu i sjeo na krevet. Na vrhu su stajale crne čipkane gaćice, od kojih mi srce poče pumpati duplo brže. Prinio sam ih licu i duboko udahnuo. Miris koji se možda jedino još može pronaći u raju, ispunio mi je nozdrve uzvišenim užitkom. Protrljao sam lice s unutrašnjom stranom, a zatim je počeo lizati. Padao sam u trans. Otkopčao sam šorc i počeo drkati kurac, koji je već bio u bolnoj erekciji.
Izgubio sam pojam o vremenu u ovom trezoru požude. Ležao sam na krevetu s gaćicama na licu kada sam čuo da se vrata otključavaju. Adrenalin mi proradi, te sam hitro ustao, vratio razbacani veš, a korpu odnio u kupatilo. Čuo sam da se otvaraju vrata, i spretno kao mačka, otrčao u sobu i sakrio se u ormar. Zvuk mekanog hoda postajao je sve glasniji, a na vratima sobe pojavila se Anja, koju sam posmatrao kroz uski prorez između vrata ormara. Bila je uplakana, a na licu joj se pojaviše dvije crne linije, suzama razvodnjene, maskare. Desnom rukom dosegnula je do rajferšlusa na leđima haljine, te je otkopčala i svukla sa sebe. Ispred mene je stajala Anja u grudnjaku i gaćicama. Požuda u meni se pojavila kao veliki svrabež kojeg sam se jednostavno morao otarasiti. Stegnuo sam zube i počeo drkati, gledajući božanstvenu figuru. Stajala je blizu ormara leđima okrenuta prema meni, a ja se više nisam mogao suzdržavati. Polako sam otvorio ormar i krenuo prema njoj. Gledao sam u sočnu guzicu u finim čipkastim gaćicama, a kada sam krenuo da je dohvatim rukom, na vratima se čulo zvono. Trnci su me prošli dužinom kičme, te sam se brzo vratio u ormar; Anja me nije primijetila. Navukla je haljinu na sebe i krenula prema ulaznim vratima. Čuo sam zvuk otključavanja, a potom i poznat glas Anjinog momka:
– Što si me opet zvala, rekao sam ti da je gotovo među nama!
Anja je zajecala.
– Uđi molim te, ubiću se ako ne uđeš, prerezaću vene, skočiću s balkona!
Ulazna vrata se zatvoriše, a oni se pojaviše u sobi.
– Sjedi molim te na krevet, hoćeš neko piće da ti donesem, bilo šta, samo reci.
Sjeo je nevoljko na krevet, otpuhnuo i prstima prošao kroz kosu.
– Neću Anja ništa, ‘ajde da popričamo i da stavimo više tačku na sve ovo.
Anja je bila devastirana, nisam je nikada vidio tako utučenu. Gledao sam ovog ljigavca i svaki sekund budio je novi val bijesa u meni; imao sam želju da mu presiječem taj pileći vrat. Anja je pala na koljena pred njega.
– Nemoj tako govoriti molim te, ne želim da se ovo završi nikada! Ja ne mogu da živim bez tebe! Ako me sada ostaviš, sutra ćeš pronaći moju sliku na smrtovnici!
On zakoluta očima i uhvati se rukama za kosu.
– Ne želim Anja više da budem s tobom, previše si ljubomorna, posesivna i potpuno luda. Ko još govori stvari na takav način: „Naći ćeš moju sliku u smrtovnici“?! Ti si svoje ludilo pretvorila u poeziju i to me plaši, ne želim te više u svom životu. Gotovo je Anja među nama i nemoj me više zvat’!
Ustao je s kreveta, a kada ga je Anja krenula obuhvatiti rukama oko nogu, on je udari koljenom u bradu. Pala je na leđa, a zvuk udarca glave od pod, bio je poziv da zadavim ovog kretena. Nesigurno sam krenuo otvoriti ormar kada je Anja skočila na noge kao ris, a u ruci joj se pojavi plavi skalpel. Momak se okrenuo, a Anja zamahnu skalpelom nisko u širokom luku. Oštrica mu je prerezala Ahilovu tetivu na desnoj nozi kao papir i on uz krik bola završi na podu. Ležao je držeći se za nogu oko koje se stvorila lokva krvi. Ja sam se skamenio od straha. Podvio sam rep i vratio se u ormar. Anja je stajala iznad njega.
– Zašto me ne voliš! Da samo znaš koliko ja volim tebe ljubavi moja! Sve bih uradila za tebe! Evo gledaj, pokazat ću ti koliko te samo volim!
Primakla je krvavu oštricu skalpela svojim usnama i poče praviti rez iznad gornje usne prema desnoj strani u luku prema dole. Vrištala je od bola, a ja sam morao pritisnuti uši da ne slušam taj užasni zvuk. Krv se slijevala niz njen izduženi vrat i preko bijele biserne ogrlice. Isti takav rez napravila je i prema lijevoj strani, a kada se komad usana odvojio od tijela i završio na podu, vidio sam šta je napravila. Odrezala je usne u obliku srca. Groteskni srcoliki otvor otkrivao je njene predivne bijele zube. Ovaj prizor, podsjetio me na Igoovu knjigu „Čovjek koji se smije“, na Gvinplena i njegov morbidni osmijeh koji mu je napravljen rezom od uha do uha. Ljudi su se smijali njegovom osmijehu, ali na njenom licu ništa nije bilo smiješno. Momak je gledao s poda prestravljen. Ona mu se primakla u lice i počela izgovarati riječi bez usana:
– ‘Idiš koliko te ‘olim.
Uzela mu je glavu za potiljak i silno je privuče prema svom licu. Počela ga je ljubiti sa srcolikim otvorom. Krv se razmazivala preko njegovog lica, a on se pokušavao oduprijeti. Opet je ustala, nasmijala se svojim novim, morbidnim osmijehom, i sa oštrice skalpela čistila krv.
– Skontala sa’ rješenje ’og hrohlema, hrerezat ću ti i drugu tetivu, tako da nikada nećeš nahustiti ‘oj stan.
U njegovim očima se vidio strah djeteta koje moli za pomoć. Moram priznati, i ja sam bio prestravljen. Anja mu je uzela lijevu nogu dok je on zapomagao i vrištao. Tada sam reagovao. Iskočio sam iz ormara kao panter i jednim snažnim udarcem nogom u potiljak, Anja je pala u nesvijest. Njen momak me gledao zbunjeno i bez daha. Uzeo sam telefon i pozvao hitnu pomoć i policiju. Otišao sam do kupatila, uzeo čist peškir i vratio se do momka. Čučnuo sam ispred njega i počeo mu previjati nogu. I dalje je bio zbunjen, ali u njegovom pogledu sam vidio nešto neobično. Navikao sam da me ljudi posmatraju s gađenjem i prezirom, ali sada sam osjetio nešto novo. Vidio sam zahvalnost i nešto što se vjerovatno zove prijateljstvo i ljubav. Oči su mu zasuzile i s težinom u glasu mi se obratio:
– Ko si ti?
Nisam znao šta da mu kažem, pa mi se preko jezika prevali prva misao:
– Manijak.
