• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Semir Behram, tri pjesme

Autor/ica: Semir Behram
poezijasemir behramstrane
Objavljeno: 30.05.2018

 

 

Šanin iz rudnika mrklih snova

tog dana, iz rudnika mrklih snova javila se Šanin
konji su od žeđi pocrkali, a zrikavci zriku
napustili, djecu žene ostavile čim su
dojke presahle. gurao sam, preko
kamenoloma, preko leđa, pa
preko ugašenih potoka,
preko međa tenelije.
drveni točak se
polomio. nema
nigdje znaka
konaka, iz
zamračene
kuće, iz
čatrnje
krik
zla

od skorenog hljeba osta samo krpa puna praha, Šanin
mrve ljudi razapete na katetere, iz grudi sijaju
srca mraka kao pletare povijene na vrata, trne
zub dok klijav krompir zabada, u trbuhu zru
ruke što sviraju od crijeva ode plamtive
konop nažuljava rame, preko kamene
brane kad guram zaprežna kola
iz rudnika mrklih snova, tu
pored srca mraka, iz doma
čujem vapaje, prelaze
preko mora, zrna
soli i kaplje
svake, znam
blatnjave
duše su
mrkle
sive
zle

 

Ubijen grad

Pratio sam tragove, ubijen
Grad sam našao, tu
Praštao je ubica
Djeci, svojoj
Što ubijali
Nisu, nas
Jastukom
Udušili
Troje
Tu su
Sad

Pazite, nemojte stajati
Vrijeme nam ne ide
Vratit ćemo, oči
Progledale su
S panjeva
Položeni
Obrazi
Trne
Vrat

Odlazi, dok možeš, odlazi
Ostani, tvoji odrazi
Opstali u sjeni
Stisnuti, tma
Ih grlila
Skrila, u
Hrast
Suh

Svi su pristali, i oni ostali
Rekli su, prisutni, da će
Vjerom ostati, tlom tim
Prznit mrve propasti
Slutnja se postavi
Patnja, tijelo
Pepeo, naše
Postati
Vrelo
U tih
Dan

Veslali smo, dugo te noći, i
Bilo je ranjenih, žednih
Ljuštura ljudi, vodu
Niko probati, piti
Nije smio tad
Čitao sam im
Pisma, pa
Stranice
Prazne
Počeše
Sjat

Taj grad je izgubljen, ljudi jedu
Duše djece, molitve prizivaju
Ubili ste nas, a šta smo
Krivi bili, stihovi zla
Smijehom svjedoče, oni
Slomiše krhke, staze
Tek uhodane dane
Grad mi ubili
Ubijen i sam
Krvari, i
Sanja, i
Ljubi,i
Mrje..

 

Tamo gdje su tri

Bezbojac, Troperac i Šestoperac ispali su iz ruka. Treger se otkačio. Nebo se otvorilo. Šipci se rascvjetali.
Iz brda je tutnjalo. Spremala se, odmazda. Konji bez kopita uzjahani vragovima ispod oblaka. Dolazili su, grad je šutio.
Tri dana poslije:
Pronašli su tene Troperca. Nindža turtles na ljepljenje: nebo se prosulo.
Cerili su se: vragovi sa oblaka.
Oplakala je motika tabut mali. Brdo se trunilo praskozorjem stida. Tražili su ih iza granapa i iza gajbi.
Tri godine poslije:
Majke ih još uvijek zovu: mene moja, njih njihove.
Bezbojac je dobio novu protezu. Dan je bio sunčan i lijep: skidali su se najloni s prozora.
Dvadeset i tri godine – poslije, stajao sam na mjestu roše s mobitelom u ruci. Zvao sam dilera da mi preda nektar spasenja.

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Semir Behram, tri pjesme
Semir Behram, tri pjesme, poezija

Autor: Semir Behram

Semir Behram: Ucjena
Semir Behram: Ucjena, proza

Autor: Semir Behram

Semir Behram: Tipradžije, podupirači i igrači džepnog bilijara
Semir Behram: Tipradžije, podupirači i igrači džep..., proza

Autor: Semir Behram

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić