Dok hodam Ilicom uz tebe
Kao u večernjim vijestima koje ne mogu podnijeti
Jer me maćehinski upozoravaju na stvarnost
Imam knedlu u grlu dok hodamo Ilicom
Ne mogu govoriti
Jer znam kamo te slijedim
Dok zanosim prema provaliji na rubu pločnika
Povlačiš me za rukav i spašavaš od tramvaja
Čežnja je redovno ubitačna
Ali danas nisam ni vrisnula
Jer sam te cijeli dan skrivala iza glasnica
Jučer ti je o meni govorila pjesma u autu
Na radiju koji sam uključila koljenom od stakla
Dok mi se mjenjač usijecao u butine
A ja s nogama oko tebe plesala za punim mjesecom
“I’m a little bit shy, but naughty“, prošaptala sam uz drugi refren
I pomislila kako je i to šifra koju nikad nećeš posve razbiti
Ali danas kad smo jedva ušli u nju ti si znao
Koliko me steže ova nepoznata bijela soba
I oslobađaju tvoje ruke kad su stegnute oko mene
Pitam te jesam li ti hladna
Zato jer je meni hladno ispod popluna
Pitaš me želim li da napraviš mrak
Jer znaš koliko me strah
Da me na danjem svijetlu ne uhvati neka moja noć
Volim kako mi izgovaraš ime kao da me znaš
Volim sve tvoje djeliće
Ali ne slažem te u cjelinu
Jer se uz tebe osjećam potpunom
U svojoj glavi ne pronalazim komadić bilo kakve misli
Dok mi udlanjuješ plitke grudi
Moji krici obilaze visoke mansarde Donjeg grada
A kosa pada po tvojim prsima
Tražim gumicu da je svežem
Jednom ću i tebe tako svezati pa podignuti visoko
Ali nikad za sebe
Jer volim kako putuješ
Po isprepletenim tračnicama koje mi dugo bride po koži
Trebala sam te ipak odvesti u svoj dom
Da zajedno gledamo fotografije iz mog djetinjstva
Tamo ne bih bila ovoliko dijete
Tamo ne bih bila ovako razvratna
Ali bolesna čežnja je moja tramvajska linija
Čija rashodovana kola danas nisam mogla dočekati
No sljedeći put kad se ponovno odlučimo vidjeti
Na ovakvoj bliskosti kao danas
Odvest ćemo se nekamo daleko
I gledati kako se oblaci nadopunju
Na beskrajnom nebu
