Kao svi žedni
Cvijetovi i bube igraju igru oprašivanja među tvojim nepcima
glumiš leptira sa krhkim krilima koja se prepuštaju vjetru
sa drhtavim nožicama koje jedva dotiču površine
tvoje nježno postojanje
zatočeno je u malom tijelu
u rastojanju između dva zamaha
maštaš kako vodiš ljubav sa cijelim svijetom
sa užarenom kuglom koja titra i pulsira
sa vulkanima erupcijama vatrama i mojim nesanicama
sa stvaranjem i razaranjem
koji te drobe među dlanovima
na tu pomisao krikneš kao galeb nad morem
vrhunci čine da obletiš nebo i sjuriš se u vodu
svršiš i umiriš se
i budeš kamen i stijena
jezero i drveće koje se ogleda u njemu
želiš da budeš na svim mjestima odjednom
jer želja u tvom grlu koje pjeva nema granica
jer ptica u tvojim ustima otvara kljun svakoj gladi
i budi se na svaku primisao o letu
uvijek si na početku
i jezik ti je svezan u sve priče
pogledaj ovaj mali usud što spava mirno ušuškan u mom krilu
kada se probudi i podigne glavu govori
tu sam da ti sve kazujem
tu sam da postanem priča kad prestanem biti čovjek
tu sam kao posmatrač tačka klupko koje se odmotava zamotava
odmotava zamotava
i tako neprestalno
tu sam da te volim kada to poželiš
tu sam kao glas koji govori
ćuti povjerava se vjetru
pretih za one koji me ne čuju
preglasan za one koji me čuju
tu sam ali moje prisustvo za nekog ne znači ništa
a drugom je sve
tako da se može reći i da me nema
a može se desiti i da me nađeš
I ti tražiš i tražiš
iza lica
iza utvara
iza noći i dana
i u kojeg god čovjeka zaviriš
pronađeš dubok ponor pticu i jezero
i tek ponegdje rijeku koja huči i pitku vodu i brzake
budi oprezna kada siđeš na obalu i nagneš umornu glavu nad njih
da te ne odnesu
kada poželiš kao svi žedni
da se napiješ
da spereš prašinu i bol svezane u grlu
