Otac i majka
Vjetar govori sa stijenama danima čekamo kišu
drvo zavodi grom nekad je toplina preoštra
a tijelo pretvrdo
drvo gori i puca
pod dodirom crni ugarci
Režeš hljeb i kažeš sve u bašti je uvenulo
sve je suvo i mi i lišće i trava i hrana
žedne životinje hodaju kao lude oko kuće
kroz otvorene prozore teče vreli vazduh
i miješa se sa našim dahom
Nesreće dijelimo na pola
sve ostalo smo pogubili usput
a zaborav on jedini raste među kamenjem
i smiljem i beremo ga po cijeli dan
jer nema više što drugo da se učini
Otac je legao na stijenu
i stopio se sa pejzažom
majka je leđima pritisla zid kuće
i čeka da uraste u nju
da nas neko dočeka
pod spaljenim stablom
kad s puta dođemo kući
koje više nema
Fotografija: Borislav Brezo
