CRNA MAČKA I NJENA POETA
Kao što kraljica ima pjesnikinju, tako je poetu
zaposjela mačka, egipatska Bastet
i ljubav je planula nakon tristo godina u Irskoj
antologijska strast prema ženskim šapama,
bardi se razbježali po balkanskim brdima
mačori izgubili u prevodu
i meni više nije bilo jasno
kako to da odlazi kad su ustoličene
mnoge njene replike sa nelaštenom dlakom
njene blijede kopije nedovoljno divlje
vode se za repove rasparenih očiju, a tvoje
su imale fokus crnog kamena i kafenu
prozorljivost sove.
Kao što je kraljica imala poetu, tako je pjesnikinja
zavoljela Bastet i britvu njenog tijela na stabilizatoru
između boginje i žene su humanopauze, malene uši
i hologramski zagrljaj, presjek trenutka kad mjaukne sreća
i zađe pod sopstveni rep. Poeta brzo piše i djelić cica mace
klizi mi niz grlo, Bastet kaže dosta si
crtala za danas, pred curećom klepsidrom
sjedam na rub kreveta, moraću da idem / ostani
pa obrni da ponovo curi, od poetice crna mačka
očekuje bitak na ramenu jer je majušna s velikim očima
i tijelo joj postaje toliko plavo da se udvaja
u Nil i nebo Bubastisa
Kao što je pjesnikinja odbila kraljicu, ko domaća mačka
razvještičenu ženu, tako je i Bastet napustila poetu
i odnijela sistrum daleko od rijeke, u hrastov ormar ga
dublje zakopava, pod tepih zavlači stihove i svemir mi je
baci u san / plakao sam dvije godine i sada nas pokrivam
jorgan je lagan i naokolo leže ćupovi s pomadama
balzamovan leptir pomjera antene, sipa prah. Poeta se
utapala u parfemu Guilty i liči na strašilo s patinom
tamo gdje noć nije sama, Bastet se klonira u bronzane figure
i svaka joj gricne parče srca. Na glavi je imala jednu bijelu dlaku
i voljela je da se češka.
