ZAZIV NEPOZNATOJ
izut ću ti cipele, gospođo!
zmijskom kožom i plišem obložiti tunele
za potplate i sve nekadašnje korake po smjerokazima zbog kojih šećući do ljekarne, snimaš krovove, gospođo!
pršći s nogama u fontani, ja ću ti glumiti paradnu sjenu na cesti.
da se više ne saplićemo o sve ono trnovito i bajno što si sakrila u njedra od prolaznika:
put i pouku. lice okrenuto, izvrnuto i pod maskom.
usudila bih se, i da nisam astronaut, sakriti zvijezdu dolje pod nebom, u tvoju kućicu s panoramom,
na jastuk gugutkama.
gospođo, trebalo je da trčim,
da trčim ukrug i zovem kišu.
da isparim s tobom u smjeru sunca
zatečena iskustvom uvijek poslije.
apostrof nije ekskluziva
ali pomak, planinu bi pomakao.
PUTOVANJE KROZ VRIJEME
s imperija na istočnoj strani neba
vise stanovi s muralima
i starcima pod lođom, obojanim u bojama kave. piju espresso corretto i tiho sviraju bendžo,
o ljubavi zabašurenoj u zemlji trske,
u zemlji oboe, koju su davno poznavali zagrebački Porin na sjeveru i krpice kominterne
u istočnom dijelu grada tiskaju se u redu tračnica tepisi zelenih tundri.
skupljamo ih petama kaubojskih čizmi
i kockice mahovine srčemo kao led,
u varivu i salati kod bake
u maloj kući u preriji.
Jehovinim svjedocima pripada svetopisamska pozornica,
a ja u raspoloženju da im osporim svaki redak dok mi se ne pričinimo upravo mi. ljiljane smještam u obližnje ulice odakle mašu sveti antun i evanđelist matej palindromskom hitrinom I tugom palimpsesta nekadašnjih grafita.
"sjever pjeva gradu najljepšu baladu"
lolek I bolek su se elektrizirali,
Vilnius ima roštilj i fontanu,
malo ljudi i puno hektara zelenog,
pastelne mirisne dame rijetko donesu
radosnu vijest.
(do dama je, nije do vijesti)
PREPOZNAVANJE
na otomanu sjete sakramenat.
praporci pucketaju u maramama iza uha.
istra se bijeli. jeruzalem noću.
muzikom ceste dozivam rakovu djecu.
njihove zjene razmućene maslinovim uljem
vibriraju u arktičkom pojasu nad mjedenom kupolom ludbrega.
vulgarni snošaj dobrote u rasadniku neuvezanih kronika.
kad satiri propričaju,
ostavljat ćemo olimpijske krugove u otiscima krevetnine gdje kad ti zaspeš izraste knjižnica.
i plakati u konsonanci s kišom indigo plave od snova.
grudobrani su procijedili strpljenje u šalice jula. automobili klize. amortizeri tiho dišu. spustilo se poprilično neba u formacije sjena.
iz kutije izvlačim štivo kao srećku i
u udubini obezgaćenih klenova ostavljam posvetu kao lavandu utisnutu među želje i pozdrave.
