Amerika
Puno mi je srce tvoje velike pobjede,
tvoje velike trezvenosti,
snova u mokrim krevetima.
Puno mi je srce tvoje bolje stvarnosti,
boraca koji znaju gdje se puca, a gdje ljubi.
Puno mi je srce tuđe nade, tuđih obećanja
i djetinjastih staraca u odijelima.
Malo mi je srce za sve velike ljude,
za njihovu djecu i kućne ljubimce.
Ameriko, ti nemaš kuda osim ravno u naša usta,
da o tebi pjevamo, s tobom da o ljubavi učimo.
Ameriko, ja nemam kuda osim hitro u tvoj krš,
tvoju prosutu raskoš i toplinu.
Ovdje mi se ne živi, ovdje mi se stalno spava,
a neću više da spavam Ameriko,
hoću da budan saberem život,
da pišem dnevnike i šaljem pozdrave iz Kalifornije.
Ameriko, u svoje me odmorne ruke stavi,
jer borba je jača što je zemlja dalja.
Puno mi je srce tvoje velike zastave,
tvojeg radničkog ponosa.
Kada pogledam u nebo, vidim prave boje,
kada pogledam u tebe, kao da gledam u dušu svoju
potpunu i praznu.
U njoj nema vječnosti do jedne jedine, zjapeće,
koja tamni, kao obala, puna crnaca,
čija mrtva grla u ritmu ponavljaju:
Ameriko, o zemljo slatkog izobilja
