Snovi Ane Brnabić
Imamo zvijezde koje peku više od žara
kad god ih pogledaš vidiš
nečiji iscjedak traume.
Imamo par riječi i mumlanja
nakon razgovora o politici
Gledaš da mi kažeš sne, a otkriješ ništa
Posjedujemo jednu finu istoriju rasprava,
forsirane radosti i želje
Podijeljenje tjeskobe i razuma
Sreću na rukama (ruke u vis!)
Imamo sve užitke televizije, njene obraze,
glas i dubinu
Mota mi se po glavi nekoliko scenarija,
uvoda i sadržaja
danas sam bitan s a d r ž a j
Mijenjam se, tečem, proziran sam,
držiš me u tegli
Ne znaš što bi sa mojim usklikom,
ne znam što bi s tvojim pozivom
Patos sam odstupanja, opiranja, osvrtanja
Patos sam introspekcije i suzdržanosti
Odveć su sinovi otišli za sobom i svojima
U njihovim pokretima je sklad i istina
Suština napora i stremljenja
Imamo zvijezde koje liče na isprekidane linije
Flaše i plava poniranja
Ovdje ne posprema niko,
samo se mjesec noćima propinje
I cijela jedna velika ljubav,
suva, neujednačena
Neobjašnjiva i strašna
Imamo zemlju,
sa granicom pod listovima
Anu sa monitora
I njena iskrivljena usta, kragnu i poglede
Kada je pustiš da priča, ne gasiš, ne prebacuješ
Pustiš da kaže da znam da razumijem da mogu da želim
Da prođe da ode da se spotakne
I moje oči što su ti zbijene u tjeme u krsta
Zbijene u zrak
I dok se Anom cijeli ekran pretapa
Tvoje se šake u šutnje stapaju, šutnje u križ
Tu gdje siječe naš križ, tu počinje naša zloba
I jedna pjesma jedna užina
Jedno zvono jedan put
