MOJI RODITELJI
Moji roditelji su se podmladili
nose pelene i guguču
krhki kao dojenčad
vozim ih ljekarima da prime bocu
viču – mama, mama!
Na to se ja srdim pa kažem:
ko je koga ovdje rodio!?
Od njihovog plača
noćima ne mogu oka sklopiti
još devet mjeseci kaže doktor
Plašim se njihovog rođenja.
AKO ĆEŠ MI JEBATI MATER BAREM SE POTRUDI DA UŽIVA
Moja majka je savršena.
Nikad ne ulazi u frizerski salon
bez krivice u novčaniku na leptiriće
niti kupuje sebi novu haljinu
dok god mi pružamo ruke
prema dućanskim policama.
Moja majka je savršena žena,
zna prepoznati prioritete:
otac prije kćeri,
muž prije žene,
djeca prije majke.
Žuto i bijelo pile,
dva ranjenika za slavu,
paprike usred suše
čekaju i zavise od ruke savršene
žene.
Da ga ne uprti na leđa i nosi
do tužnog groba,
ovaj svijet bi se skotrljao
na samo dno galaksije
i raspolovio kao prezrela jabuka.
Moja majka je savršena žena
sa savršenim podočnjacima
i savršeno ispucalim rukama,
čije brazde ni glicerinska krema
ne može da ispuni.
Moja majka bi bila svetica
da nije rodila mene,
to je grijeh koji ne može da se oriba
na koljenima
niti spere krvavim znojem.
Majkama je dozvoljeno
samo da rađaju male isuse.
U suprotnom,
svijet im podere halje
i svakodnevno u psovkama siluje.
LJUBAVNO PISMO GRADU KOJI SE VIŠE NE JAVLJA
ti si retardiran i glup
zato jesi moj grad
nikad me nemoj napustiti
vodi me lelujavu i pijanu
na moj zadnji bus
prepoznajem ga po jedinstvenom smradu
nepostojećoj klimi
ojkačama na plejlisti
grade moj
volim te volim
šta evropa francuska šta berlin šta
ti imaš najljepše oči
tako me temeljno svlačiš
poljubi mi koljena modrim ulicama
ti si moje prvo jebanje prvo pravo plakanje
prva pijanstva svirke drugarstva
moja vječna slabost ljubav
nikad nemoj odustati od mene
nikad neću odustati od tebe
ti si puna pepeljara
koju ne dam konobarima
iz tebe se rađam
kad se kockari prekrste
i povuku ručku na voćkicama
nikad mi ne vjeruj na prijetnje izbjeglištvom
to ti samo udaram čežnju
jer želim da me stisneš jače
da mi kažeš ljubavi
čitaj kavafija sve je istina
jedan grad jedna zemlja jedna čežnja
ti i ja
grade moj
ne budi stranac
uvijek sam htjela da ti pripadam
zašto se praviš da me ne poznaješ
reci da sam tvoja ljubav mezimica
da me se sjećaš iz tinejdžerskih dana
sa dvolom nektara u parkiću
i zbunjenim okama
ja sam tražila tebe
mrzim te
tvojih sto lica
ti si goli beton i golubja govna
dobro lektorisan govor mržnje
ja sam tvoja tvoja
zašto me ne vidiš
kvragu i ti
tvoje nastavnice srpskog sa šarenim
maramama oko vrata
obiljem pridjeva u rukavu
one uvijek znaju bolje
one su uvijek nosile tvoje burme
i pljuvale po mojim sastavima
jer sam tvrdila da je najhrišćanskije
davati ljubav svima
zauzvrat uzimati ljubav
ali one su vidjele samo
kurva kurva kurva
nijedan pridjev ispred
grade
malaksali kurcu
frustriraš me dovodiš do ludila
ja bih da ti dam sve
a ti tromo blejiš
brojiš ovce
razvijaš paraplegiju
šta sam ti ja
neka diplomica da me izložiš
za goste suvenir školjka iz sutomora
što je svakih par godina
prisloniš na uho
praviš se da slušaš
more oluju budućnost
zajebi me s tim
ti si đaner koji se cijeli život
od sutra skida sa dopa
a prvom prilikom krade babi penziju
i juri zmajeve u hemijskom klozetu
grade moj
govno licemjerno šizofreno
ne bih te mijenjala ni za jedan drugi na svijetu.
PJESNIKINJA KOJU STE ODUVIJEK ČEKALI
ja sam društveno neodgovorna
moje pjesme su nemoralne
ne zanima me uopšte da postanem
ozbiljna književnica
ja sam pjesnikinja koja se igra
koja se krije iza žbunja
sa tuce jaja u džepovima
dok ozbiljni pjesnici prijete kažiprstom
političarima bogovima pticama
golub sam koji kaki sa grane
dok god ispod mene ima svetinja
kamenčić sam u cipeli
mala beznačajna uporna
umaram džinove
ja sam posrnula
nećete me čitati na školskim priredbama
sjedeljkama pletilja divanima brkatih čičica
sa čitaocima vodim ljubav
odbijam da stanem dok ne zajecaju
bezobrazna sam
diram ljude gdje je zabranjeno
gdje im je koža najtanja
toliko da im osjetim puls
i to me loži
ja sam nevaspitana
ne kucam ne pitam je li slobodno
ne obazirem se na žute trake sa lobanjama
namjerno se probijam u neistražene teritorije
ne bih li vas zatekla
nespremne gole ranjive
ja sam strastvena
zaljubljujem se dok svijet gori
u žene muškarce vatru krv i riječi
ja sam ta koju ste oduvijek čekali
da vam zaspi na noćnom stočiću
ili drugdje nepristojno blizu kreveta
meni ne trebaju
perorez u džepu ni vudu lutkice
da vas pogodim gdje mene boli
hoću da plačemo zajedno
ovdje sam da budem
vaša kurvica i sluškinjica
takva vrsta svetice
gospodarica
pobožna a bogolika
ovdje sam da budem zaštitnica
bogalja čudaka ludaka pedera
neuspjelih abortusa i kopiladi
ovdje sam da ljubim leprozne i ranjene
odbačene i nakazne
ovdje sam da u svima
prigrlim sebe.
Vladana Perlić, “Isus među dojkama”, LOM, 2020.
