DAN
Ujutro čim otvorim oči
(sunce ima suviše crnila oko očiju,
tisuće dolara šušte mu između nogu)
bježim u umetnute rečenice.
Tu se dan ne snalazi.
Propovjednici, pisci učili su ga
da bude direktan, pravedan, jasan.
Osobine dobrog života i stila su
postupnost, jasnoća i razlikovnost.
Iako si dan, kažu mu, nisi sâm na i uokolo.
Razmisli! Na taj način se dolazi do općeg zakona,
na taj način ide nekako. A dokle smo stigli, pita ih.
Oni imaju sve sređeno, spremno.
Kažu mu, daju na potpis.
Bježim, opet, u umetnute rečenice,
ne želim biti kažnjen zbog svjetlosti
koja je došla misleći da tu više nema ljudi.
To se zove jutro, ne mojom krivicom.
FEUDALNA DUŠA
Feudalna dušo. Ovdje si, i malo dalje.
Vidimo te i znamo. Nekada ti zavidimo
a nekada ne. Ipak, uglavnom da, i sve više.
Dva mjesta dobitak su i za vjetar. Tako i ti,
ako nešto izgubiš ovdje, žuriš i to nađeš tamo.
Gledali smo te nedjeljom. Potrebno je mnogo sreće
biti sunce. Visoke su uši za sovin dobar dan.
Da si ga slijedila noću ne bi ga našla,
zaboravlja bi ga i zaboravila. Daj, nepostojeća,
budi uz nas, uvijek ćeš ionako odlaziti.
Papiri lete, krunu misli nose, zatvorenim
očima osvojila si kulu i zaplakala,
kako je bilo pisano.
