LONAC Tko ima dušu on je lonac, veliki, mali i srednji, prazan, poluprazan i pun, a takva mu je, od takvih veličina i sadržine, i duša. Ja sam, slobodno mogu reći, gotovo prazna stara duša i bojim se, još uvijek, svakog grijanja, dok vrijem u panici smo ja i moj ludi šum. KAMEN Podignem kamen, a ispod stonoge spavaju. Stonoge spavaju danju, kaže knjiga. Da im ne remetim san, brzo vratim kamen na njegovo mjesto. Pod teškom kamenom kućom neka se, ako može, nastavi tišina i čeka noć koja će ih izvući vani i razigrati. Uostalom, knjige ne kažu, ali mi znamo, i kamen danju spava, noću je živ. NOĆ Koga smo ubili, ubili smo. Tko nas je ubio, ubio je. A kiša i dalje pada po krovovima, pločnicima, parkovima, glavama, stara i nova vlaga vlaži pamćenje. Nešto se zatvara i otvara. Gdje smo došli nećemo više spavati noću. Mi smo ta noć. VISAK Rječnik kaže, visak je uteg na niti, pomagalo za određivanje vertikale. A ti, listajući dalje, misliš na položaj mirne vode, tihe trave, trepeljivog Boga, na umjereno toplo i suho podneblje. Danijel Dragojević, Kasno ljeto, Fraktura, Zagreb, 2018.
