LOŠ DAN
šalica vruće vode
u prosjeku
traži
žličicu meda
sok od pola limuna
dva kolutića đumbira
više puta na dan
makar sunčan za pogubit ga po brdima
kišna subota
obično
ne voli vjenčanja
osim kad grane malo sunca i obasja vesele čergare van grada
hrabri skokovi
nekad
pokrenu letenje
ovisno odakle puše vjetar
pila sam peti čaj te virozno kišne subote kad su vedri glasovi u zgradi odali nečije tajno vjenčanje
kod šestog je stigao glas da je susjed sa zadnjeg ulaza skočio s prvoga kata
poletjeli su samo konfeti
njega su odnijeli
NE ADRESIRATI, MOLIM
toga sam jutra boje raspoloženja sna
oko šest
uzela
pismo s lošim slovom viška iz limenog sandučića
(sanjala sam)
u istoj ulici gdje su
u sedam i po
našli
mrtvu mlađu žensku osobu s oproštajnim pismom
koje kao takvo uvijek ima slovo viška
(stvarno)
pola sata
nakon otkrića da moji folderi i sandučići
ne čuvaju
ni poruke ni pisma ni slovo viška
(sanjam stvarno dobro srećom sama)
dan se nekako nastavio
s mirisom raspoloženja jutra
kiša se odgodila
(sama)
srećom
starija sam ženska osoba i povremeno živa
OD(U MIR)EM
uzmem
malo od umirem
stisnem
hladnim dlanom
odlane mi
pa odem
KUPITI-S-KUPITI
Za kupiti kruh treba ih skupiti dvadeset.
Skupiti kruh za kupit ih dvadeset ne ide.
Inače ga viđam ujutro. Sitan, vuče za sobom. Lagane.
Više od dvadeset.
Boca.
S manje od pedeset.
Kila.
Žurila sam s posla.
Na ručak.
Jeo je kruh. Suh.
Kupljen skupljenim bocama.
Skupila sam. Se.
U se.
Teško.
TERMODINAMIČNA
…i tako sam vrijedna
ustala oko sedam
dan se kroz oblačno jutro obećavao vrelim
meni nimalo
a to velim
jer sam
da ublažim hlad pod rebrima
nabacala par slojeva
da me zagrle i ugriju malo
usput sam mačku preskočila
sebe nahraniti zaboravila
na poslu sve uredno čistiti stala
i pedeset gigabajta slika izbrisala
momak je rekao
ni u smeću nema ništa?
teško će se vratiti
a meni je postalo vrelo
pod rebrima i pod kapcima se orosilo
očišćeno tijelo cijelo
(o duši se ne priča glasno
dubinski tretmani nad greškama
postaju suvišni, jasno)
DAN SE NE DA
oteo se razumnome kraju
od buđenja do sna
i unazad
blesavo traje
u beskraju
ne što se kazaljka krugom
unazadila
ni što je blagdan
a nedjelja
već duže je suviše
svijetlo i vidljivo
i bez tako loših preklapanja
njima je isto tako
pred kraj svega bilo previše
onda su otišli
usnuli
negdje danu krajeve obuzdali
meni je u tih sat viška
stao cijeli vagon li
evo treći dan i par godina se pitam
neću valjda predugo ovako prazna trajati
DOGODGODIO
život mi se dogodio
gotovo završio
nekoliko puta sam sebe odgodio
svitanjem obećavao dan do večeri sav već nikakav
legao me svjesno bezdan
pokrio me preko teške glave
zagušio dah
alarmom probudio:
ne umišljaj da sam tvoj
ni neki poseban
mogu te kad hoću otpustiti
zato ajmo
diši dok sam milostiv
