Vrata bez okvira
Bilo mi je petnaest,
Imala sam sto pedeset osam centimetara
I otvorena vrata.
Obuli su me u visoke čizme, uokvirili.
Usmjerili u rast. Podigli.
A ja se iza ugla izula, krenula se smanjiti.
Tijesne čizme, uljepšavanja.
Slučajne samoće, prekrajanja.
Korijen, odraz, sjena, gejzir, trag.
Sve moje s dna je.
U procjepu tuđe pauze ne čekam
Osvježenje ni prividan rast.
Sasvim dovoljno sebe imam
U sunovraćenim godinama.
Majka će otvoriti prozor
Noću uspavana tonem kroz bezdan bunar.
Cigle crveno blješte, iz dubine zijeva mrak.
U vinogradu trešnja sebi radi lupeške skale,
Zaškakljava oblake da se razbježe,
Prerasta se.
Stabla nam se po danu izdišu u pluća,
Dok spavamo kradu nam dah.
Prestižem se po suhoj grani, kitim se
Trešnjinim plodom. Uši mi zvone rumeno.
Jedne će zime majka otvoriti prozor.
Svjetovi će se izmiješati,
Zvijezde i pahulje prekriti sobu.
Toplina će pobjeći, istopiti nebo.
Netko će ubiti trešnju. Disat ću po sjećanju.
Konstruktivne samoće
Punoća je greškom postala moja,
Razapela me među dovratke
Širom otvorenih vrata.
Rast joj ne trpi spore.
Kod mene su brzi jedino otkucaji.
Jurcam po obješenim izlozima kože.
S jedne na drugu stranu vrata prohujala je
Buka.
Netko je ušao ili izašao,
Zakoračio ili iskoračio.
Umjesto kvake stisnuo mi grlo.
Rasplet
Živim u krugovima koji se šire, kao i većima
Prije mene.
U prvom radijusa deset metara:
Anesteziolog, stjuardesa, svakodnevni
Bach, kineziolog, bankar, hostel, umjetnik,
Liječnica opće prakse,
Bicikl probušenih guma,
Buduća dramaturginja.
Što mi više treba za dobar zaplet?
U drugom krugu radijusa sto metara
Nalaze se
Parking, poliklinika, tri samoposluge,
Zoo hobby, prometni znakovi,
Vrtić, igralište, susjeda koja ustaje u pet
I puši i šeta do devet navečer.
U trećem krugu radijusa petsto metara
Već su veterinarski zavod, škola,
Bolnica, pet banaka,
More.
Danas sam tražila sebe. Bila sam
Izvan dosega tri kruga.
Hrabro sam presjekla radijus i izašla.
razdvojeni jezici
leđa o leđa, nezagrljeni
u nama izvori; gejzire skrivamo
po spojenim posudama
nijemi raskopavamo temelje,
svatko se na svom jeziku nalazi
pred zidovima padamo zaboravljeni
opet ćemo se iznova saditi kraj rijeke,
pa se potapati iznenađeni
noge utonule, presušeni se kolopleti
raspleli
šipak kao granata
u mojoj obitelji
rasprsnuće se dogodi da djeca mogu van.
crveno sam zrno
usred gužve sličnih,
samo o tom ništa ne znam.
kao gola pretpostavka, pokušaj u cvijetu,
u grmu, zgusnuto sam sam.
možda budem na jesen,
ne rastoče li me kiše u blato, u kal.
sad virim hrabro prema nebu,
hvatam sunce.
nestašan šipak. nar.
