Alris ima druga čija se majka jutros probudila u pet. Firma u kojoj ta žena radi nalazi se preko puta zgrade gde stanuju. Poranila je zato što želi da skuva boraniju za svog sina. Alrisov drug voli baš takvu i isključivo takvu boraniju. Zato joj nije teško da ustane tri sata ranije, ode na pijacu i sve pripremi onako kako nalažu receptori za ukus njenog sina. Ulicom je išla smejući se i pevušeći pesme koje su joj obeležile najsvetlije doba mladosti. Mešala je boraniju i potpuno je potisnula činjenicu da radi za šefove koji je toliko izrabljuju da joj je plata od tri hiljade evra više delovala kao milostinja nego kao mukotrpno zarađeni novac. Srećna je. „Moj sin će se obradovati kad ustane”. Završila je sa kuvanjem i otišla u kancelariju. Tamo joj je šefica rekla da će joj odbiti 30% od zarade pošto je zakasnila par minuta. Osmehnula se, a potom pomislila „pizda ti materina”. Ubrzo se prisetila s kakvim užitkom njen sin jede boraniju i sav bes je iščeznuo.
Alris i njegov dečko su sinoć proslavili pet godina veze. Zajedno su od kada je Alris pošao u gimnaziju i ta romansa opstaje i dan-danas. Alris je nakon junskog roka završio prvu godinu na katedri za psihologiju uz prosek 9,87. Njegov dečko je prošle sedmice diplomirao na Arhitektonskom fakultetu kao student generacije, pa je razlog za slavlje bio udvostručen. Alris voli svog dečka. Voli ga kao što dete voli zvuk majčinskog glasa na kraju prvog dana provedenog u vrtiću. Ta ljubav Alrisu je višestruko uzvraćena. Radosni su kad su jedan pored drugog, poput dečaka koji je prvi put uspeo da pusti zmaja u let na dedinom pašnjaku. Međutim, njihova sreća je povod za žalost onima koji tvrde da ih najviše vole. „Budi ti peder, budi šta hoćeš, ali ja neću nikad da ga vidim!” ponavljao bi Alrisov otac svakog 14. februara kad bi mu dečko doneo bombonjeru i plišanu igračku. „Nemoj da se šališ, ako ga samo vidim u ulazu zgrade, a ne daj bože u stanu, ubiću vas obojicu!” kazala je njegova majka kad ih je pre nekoliko godina ugledala kako se u parku preslišavaju gradivo za kontrolni iz hemije. Alrisovom dečku je otac polomio nos i levo rebro kad je saopštio da voli muškarce. Zato je on prijemni za fakultet spremao u školskom dvorištu i proklinjao je nadstrešnicu što nije dovoljno dugačka kad padne kiša. Prošle noći su zaboravili sve neprijatne uspomene prouzrokovane roditeljskom homofobijom. Sastali su se na Kalemegdanu. Mrak je bio toliko gust da su jedva pronašli usne jedan drugom. Skinuli su se i nije im bilo hladno iako je duvao vetar. Alris ga je nežno zagrlio i podigao, vodio je računa da mu ne povredi rebro koje mu je rođeni otac polomio. Ušao je nežno, duboko, trudeći se da mu što više nadraži prostatu. Zastenjao je tako snažno da mu se plućna maramica rastegla do granice bola. Momentalno je ugrizao Alrisa za rame. Ako ih neko uhvati, mogli bi da dobiju nezapamćene batine. Mora da bude tih koliko god da mu je prijatno. Alris zubima pritiska usta. Od seksualnog zadovoljstva se preznojio iste sekunde. Voli svog dečka i uvek se obraduje kad mu priušti senzualan orgazam. Ali Alris zna da postoje stvari preče od njihove ljubavi. Od njihove godišnjice. I od njihovog seksa. Da bi se bilo šta od toga realizovalo, najpre moraju ostati živi. Zato su ljubav vodili u tami Kalemegdana. Alris je tako silno želeo da ga odvede u svoj topli krevet gde komotno mogu da se smeste četiri osobe. Ali kako bi posle ostali živi? Kad bi ga Alrisova porodica spazila, život i jednog i drugog bio bi doveden u opasnost. Zato su odustali od pomisli na seks u toplom krevetu, uz cveće, sveće i odsjaj vatrenih senki iz kamina. Para iz usta šibana ledenom košavom zamenila je ulogu tople čokolade koju su kuvali parovi na američkim filmovima. Čim su svršili, Alris i njegov dečko uskočili su natrag u odeću. Nisu se mazili, iako su za tim strahovito čeznuli. Umesto zagrljaja, zgrabili su pivo. Ako prođe neki srbenda, neće mu biti čudno što vidi dva ortaka kako sede u mraku. Piju pivo i pričaju koje su ribe karali na ekskurziji. Pre nego što su ispili prvu limenku, obojica su zaplakali. Sama pomisao na to da možda mogu da spavaju samo jednom pod toplim krovom, zavučeni ispod ćebeta, u blagoj svetlosti lampe – bila je isuviše srceparajuća. „Volim te, Alris. Ne boj se, sad sam diplomirao i naći ću posao. Neće biti više ovako. Obećavam ti.”
Trčala je kući s posla ne zato što se šefica drala čitavog dana, već da bi pitala sina kako mu se dopala boranija. Užurbano je otključala ulazna vrata. Neko stenje. Ženski glas. Da, definitivno je u pitanju ženski glas. Ko god ta devojka bila, dere se toliko da se prosto zapitala kako je nije čula još u prizemlju. Na kuhinjskom stolu, tik pored šerpe s boranijom, ležala je gola žena. Nad njom se nalik na planinu nadvilo mišićavo telo njenog sina. „Hiiiii” izustila je i hitro otrčala iz kuhinje, nečujno zatvarajući vrata. Odšunjala se do susedne sobe i odatle ih je prisluškivala. Kad su se izjebali, upitao ju je „Kako se ti beše zoveš?”
„Ivana, ja sam Ivana. A ti si… Darko?” „Aha”. Ponovo su se upoznali nakon seksa i zatim ju je pitao da li hoće boraniju. „Može, obožavam boraniju”. U prostoriji s druge strane zida, Darkovoj majci su oči zasuzile od ushićenja. Njen sin i ta devojka koju je upoznao na Tinder-u dok je bila na poslu će upravo ručati zajedno zeleniš što joj je oduzeo čitavo prepodne. „E, još unuke da dočekam i mogu da umrem!” Darko je ceo dan proveo sa Ivanom. Pojeli su ogroman lonac boranije i zatim su se još triput pojebali. Kad ju je ispratio, javio se najboljem prijatelju Alrisu i pitao ga da li je raspoložen za šetnju. Našli su se u krugu, kao i obično. Nije stigao ni da ga pozdravi, odmah je krenuo da mu prepričava kako je satima sedeo u toplom domu, jeo najbolju boraniju ikad i tucao Ivanu čijeg imena opet nije mogao da se seti desetak sekundi. „Malo smara, ali brate puši kurac kao niko, znači ne bi verovao!”
„Da, kapiram”. „Ma ovo ne kapiraš, ovo ne kapir… Alris?” „Ee?” „Zašto su ti usta tako crvena i naduta brate?”