MANDARANCINI osamdesetih smo posadili titove mandarine sa otoka vange u naš vrt devedesetih se njegov portret zajedno s knjigama na ćirilici razglednicama iz jugoslavije i fotografijama školskih prijatelja preko noći izbrisanih iz naših života preselio iz dnevne sobe u ormar iz ormara u konobu konobe u ostavu promatrao nas je sad bivši život kroz naočale i osmijeh sa najudaljenije police pod koju smo odlagali kašete kilogram za kolače četiri za džem jedna za mandarancine brojala je savjest gdje su se nastanili jesu li našli nove simpatije sjećaju li se kucalo je sve glasnije ispod debelog sloja prašine iz ostavine utrobe LJUBAVNI REGISTAR plamenac sam u natronu pazim da ne ubijem mornara na svijeću rupe od cigareta za podignutim ovratnikom kaputa u noćnom klubu higrometar divlja lastavicu skrivam u kosi začepiti ću usta babi s trećim okom idoli pravilom umiru prije dvadeset i sedme osim bowieja poljuljao mi je vjeru u besmrtnost i ja sam absolute beginner drhtavi dječak pod mostom umjesto ruku nosim perje nečije stopalo u nečijem krilu dok se vlak uz pisak stropoštava u tunel pod težinom puca izlog trgovine noć na policijskoj stanici i pjena na ustima najbolje pjevaju što je iščekuju bijela kapa begunjščice gubitak potiče promiskuitet pomislim na nju rastu grudi sretna ljubav je oksimoron što ćeš s njom učiniti TIK-TAK u staroj se kući mekane prostirke razvlače kao kore parket škripi pod djedovim odlučnim koracima na zidnoj tapiseriji čopor vukova juri za konjima ka crnoj šumi dok snijeg sipi s jelki priče u staroj kući tjeraju mrak s očiju kad zađu u kolotečinu naprave neprimjetan zaokret u čudesno nos skrivam teškim pokrivačem majka me ušuškava baka mi ruke grije svojima tetka pjeva vilinsku uspavanku pred jutro sanjam topot konja na knežopoljskoj * s druge strane istog dvorišta na ulazu četvrtog jula u novoj kući porubljenoj zelenikom i borovima živi ujak po sobama se širi miris knjiga i duhana šareno društvo roštilja na terasi pravim se da ne slušam razgovore koji nisu namijenjeni mojim ušima giuseppe priprema žablje krakove kanarinac špiro oponaša zveckanje čaša netko svira gitaru * kad me djeca pozovu istrčavam poput vjetra iz nove kuće mimo djeda koji svakog dana u isto vrijeme izlazi iz stare baka kaže po njemu se može naviti sat prođe kraj nove mahne zavije do igrališta lulu drži rubom usana traži me pogledom malo se i pravi važan ali ja znam da je njegova aktovka prazna ispravi se čim me ugleda pogladi pregibe na odijelu dotakne sat tamo u lijevom džepu tik do srca izvadi bombon tak pruži ga poljubi me u čelo i odšumi kao kiša kad se dan približi koncu vraća se s punom aktovkom jabuka dijeli djeci sa igrališta male nepravilnih oblika kaže mi te su iz našeg sela nemaju nijednu mrlju rukom gladi džepni sat * vrijeme se pruža kraju između stare i nove kuće skupljaju se dani u gotove raspuste pakiramo stvari i sjedamo u auto mama maramicom briše nos tata kaže što se može natječemo se tko će prvi ugledati more sve dok nam neboderi i galebovi ne uskliknu dobrodošlicu * noću kad legnem zatvorim oči kazaljke se pomiču naprijed nazad tetka-vila džepni sat duhan kožna aktovka topot konja jabuke iz sela ciljna se ravnina rastače u fragmentima sjećanja JEDNOM MJESEČNO moju sestru posjete crveni mundiri čudom gledam njene česte odlaske u kupaonicu nije mi jasno zašto su se njoj ukazali a ne meni odgovor tražim kod velikog bleka jednom na mjesec stiže i paket od bake i djeda u njemu domaća hrana suho meso jabuke vrganji i priglavci mama tad uzdiše dok čita pismo skriva suze briše o haljinu jednom mjesečno je roditeljski sastanak u školi moje sestre ona se tada umiljava i baš je dobra prema svima nama jednom na mjesec tata časti ručkom po našem odabiru sestra kaže stigla plaća i pregovara o visini džeparca ja valjda imam sve što mi treba ali seka mi uvali lizalicu ako dobro ispregovara obučemo najbolje što imamo i idemo idemo mama tog dana ne kuha tata bolje da ne kuha poslije se ogrebemo i za sladoled ili šećernu vunu na štapu jednom na mjesec kada se rasporedi na sve dane život je baš fin MAJKA MIRIŠE NA JASMIN u kosi joj je paličnjak svio gnijezdo izlegao se praznik kiše hrani ga malinovim lišćem iz džepova prosipa sjemenje tjerajući loše vijesti ruke su joj lijehe iz kojih rastu rajčice bosiljak i polijeću leptiri mirna kao trbuh zemlje jasnoća je svim stvarima u oku joj počiva sunce mandarina sa najvišeg stabla THOR dok smo jeli vruć burek škiljeći kroz prolaznike u sunce negdje na bežanijskoj kosi prišla nam je žena znate on izgleda božanstveno to se baš traži širokih ramena plav visok ta brada i duga kosa mitološko biće ja vodim agenciju pred njim je sjajna budućnost izvolite gurnula nam je u ruke savršeno izmanikiranim prstima vizit kartu javite se obavezno tako je moj muž skoro postao nordijski porno bog za jugoistočnu regiju 37°2 UJUTRO poznavao sam betty tjedan dana vodili smo ljubav svake noći najavili su oluje slušaj vjetar betty tvoj neukrotiv duh petulantan vulkan divlja plažom u lijenom hodu život je tako običan a ti poput cvijeta s prozirnim antenama i plastičnim srcem boje sljeza razmakom među tvojim zubima grizem usnu okrugla stegna tetovažu na desnom ramenu moje su ruke sve čega se dotaknem tebi dobro stoje dim i škare ali ti vjeruješ u mene tvoja je ljepota bezgranična lijepe kolibe lijepo gore tebi za ogrijev betty dok gubimo kontrolu rasipaju se kao staklo glasovi u tvojoj glavi predodžbe o sreći provlače kroz gust zrak saksofona zašto tvoj trbuh nije zaobljen kao veliko zeleno-smeđe oko oh betty ken kesey čuči u meni vrijeme je stalo pred bolničkim krevetom tvoje grudi zadrhtale moja antilopo netom nego si spokojno utonula zauvijek u svoje plavetnilo SILENTIUM u pauzi između mosta i lastavice vježbačice šuškaju dijete iz susjedstva skočilo s balkona idu li djeca samoubojice u raj i lani je jedno dijete ne smijem zamisliti ne mogu ni izreći da je moj samo deset godina sve je to zbog nedostatka sunca epidemije samoće trinaest razloga zašto žamorilo se kroz lepet ruku napustila je dvoranu u trikou trkom gust snijeg se spuštao na njena ramena nazvala je dijete i prošaptala ništa nije možemo šutjeti zajedno Snježana Vračar Mihelač, Kad zatvorim oči vidim modro, Pressing, 2022. Dizajn naslovnice: Igor Stanisljević, Parabureau.
